Home Arhiva f-g-h-i-j ‘The Good, The Bad And The Weird’ (2008)

‘The Good, The Bad And The Weird’ (2008)

‘The Good, The Bad And The Weird’ (2008)
0
0
Troboj

Troboj

Hollywoode, požderi se – Koreja te prešišala u onome što si nekada radio najbolje!

Kada me ove godine u Cannesu Kim Jee-woon pitao koji mi je azijski vestern bolji, njegov ili Miikeov, odgovorio sam da se oni ne mogu uspoređivati, jer su jednostavno – drugačiji. Nisam imao srca reći čovjeku da sam zbog klasičnog kanskog hedonizma prespavao premijeru njegovog filma i da ga uopće nisam gledao. No ipak, iako sam lagao, bio sam u pravu – ‘The Good, The Bad And The Weird’ nije igrao na kartu stila i eksperimenta, već je odlučio biti moderni azijski pandan klasičnoj starinskoj holivudskoj avanturi, zapravo svojevrsna mješavina ‘Indiane Jonesa’ i Leonea, zapakirana za 21. stoljeće, ali bez previše standardnog suvremenog preseravanja. Najkraće rečeno.

Klasična je to priča o lovu na zakopano blago (ili bolje reći jurnjava za mapom koja vodi do tajanstvenog cilja), gdje mančurijski Korejci – jedan heroj, jedan antiheroj i jedan sajko – bježe od japanskih vojnika, ali i ganjaju jedan drugoga, pokušavajući doći do cilja, obogatiti se i osvetiti. Ne nužno tim redom.

Nevjerojatno je kako Kim Jee-woon dobro režira akciju – ovo je možda najbolji akcijski film godine uz ‘Ramba’, iako je u osnovi akcijska komedija, s puno smijeha (pušenje opijuma i nabijanje noža u šupak su ludilo) i još više okrutnog nasilja (rezanje prsta tupim nožem, udarci maljem u glavu…).

Miike je bio dobar, ponekad loš i jako čudan; ‘The Good, The Bad And The Weird’ je rijetko loš, malo čudan, ali prije svega jako dobar.

Pogodak!

Pogodak!
Nikad od tebe pijanista...

Nikad od tebe pijanista…

Image

(0)

Velimir Čarobnjak pisane riječi, džedaj verbalne komunikacije i renesansni čovjek koji štuje sve od japanske eksploatacije do Chucka Norrisa.

LEAVE YOUR COMMENT