Hollywoode, požderi se – Koreja te prešišala u onome što si nekada radio najbolje!
Kada me ove godine u Cannesu Kim Jee-woon pitao koji mi je azijski vestern bolji, njegov ili Miikeov, odgovorio sam da se oni ne mogu uspoređivati, jer su jednostavno – drugačiji. Nisam imao srca reći čovjeku da sam zbog klasičnog kanskog hedonizma prespavao premijeru njegovog filma i da ga uopće nisam gledao. No ipak, iako sam lagao, bio sam u pravu – ‘The Good, The Bad And The Weird’ nije igrao na kartu stila i eksperimenta, već je odlučio biti moderni azijski pandan klasičnoj starinskoj holivudskoj avanturi, zapravo svojevrsna mješavina ‘Indiane Jonesa’ i Leonea, zapakirana za 21. stoljeće, ali bez previše standardnog suvremenog preseravanja. Najkraće rečeno.
Klasična je to priča o lovu na zakopano blago (ili bolje reći jurnjava za mapom koja vodi do tajanstvenog cilja), gdje mančurijski Korejci – jedan heroj, jedan antiheroj i jedan sajko – bježe od japanskih vojnika, ali i ganjaju jedan drugoga, pokušavajući doći do cilja, obogatiti se i osvetiti. Ne nužno tim redom.
Nevjerojatno je kako Kim Jee-woon dobro režira akciju – ovo je možda najbolji akcijski film godine uz ‘Ramba’, iako je u osnovi akcijska komedija, s puno smijeha (pušenje opijuma i nabijanje noža u šupak su ludilo) i još više okrutnog nasilja (rezanje prsta tupim nožem, udarci maljem u glavu…).
Miike je bio dobar, ponekad loš i jako čudan; ‘The Good, The Bad And The Weird’ je rijetko loš, malo čudan, ali prije svega jako dobar.
