Slasher na groblju i oko njega.
Negdje sam pročitao jako pozitivnu kritiku ovog filma, kao, konačno poštena niskobudžetna posveta hororima osamdesetih. Pošteno – niskobudžetno – horori osamdesetih: sve redom pojmovi koji se ovdje, u uredima Žutog titla na 56. katu nebodera na Manhattanu, jako cijene. Pa sam mu dao šansu.
'The Graveyard' je, kao što je recenzija tvrdila, uistinu niskobudžetan, tako da sve mane koje možete očekivati od američkog STV hororca za malo love i ovdje strše, prije svega ne pretjerano impresivna gluma, odsustvo stila, banalna priča… Ali otkada je priča ono po čemu su 80's hororci postali to što jesu?
Ovo je tko zna koje po redu banalno i razvučeno prežvakavanje klasika kao što je, primjerice, 'Petak 13', još jedan slasher o ubojici koji čereči mlade i sve koji se takvima žele osjećati. Samo loše i dosadno napravljen. Pa ako ne tražite ništa više od devedeset minuta dosade isprekidane pokojim ubojstvom (nepostojeći gore) i parom sisa, ovo je prava stvar za vas. Taman za praznoglavo ljetno opuštanje, s koktelom u jednoj i novinama u drugoj ruci, a ovim filmom na ekranu. Tako da podignete glavu svaki put kad vam se zvukovi učine zanimljivima.
A tkogod da je pisao tu jako pozitivnu kritiku je idiot.
