Sjevernokorejske radosti.
Iskreno, nisam siguran da imam bilo što za dodati o ovom filmu, a što već nisam spomenuo u uvodniku intervjua s autorima, baš kao što ne znam što bih još napisao o njemu, a da sve već nije jasno iz dotičnog razgovora – ali red je, kad već radimo kroniku svega što smo pogledali na FEFF-u, da spomenemo i ovaj naslov u svom zasebnom malom osvrtu.
Zanimljiv kao prva koprodukcija Zapada i Sjeverne Koreje prikazana u sjevernokorejskim kinima, kao i na međunarodnim festivalima, ‘Comrade Kim Goes Flying’ prije svega se gleda kao rijetki primjerak kinematografije čiji su estetika i jezik nama, generaciji odrasloj u Jugoslaviji, itekako poznati, s nevjerojatno ukiseljenom glumom, napadnim političkim parolama, pionirima i srećom radničke klase koja miješa malter s osmjehom dostojnim postkoitalne ekstaze.
Iako je ovo primarno čista egzotika, funkcionira i kao feministička drama u samom srcu ratničkog patrijarhata, priča o djevojci koja želi postati cirkuski akrobat, unatoč protivljenju okoline – gleda se kao retro-dramedy, makar izgledao kao da dolazi s druge planete i nekog drugog vremena. A i dolazi, ruku na srce…