Good Morning
Putovanje u 1959. Slasno i prekrasno putovanje.
Yasujiro Ozu je tijekom karijere snimio mnoge urnebesne komedije, iako je na Zapadu poznatiji kao redatelj meditativnih drama o svakodnevici obiteljskog života Japana u postokupacijskoj tranziciji.
No čak i u komedijama, poput ove koju su u Udinama prikazali na friško restauriranoj kopiji, držao se istih motiva – komentara ‘pozapadnjačenja’ Japana nakon američke operacije, dolaska modernizacije u tradicionalnu nuklearnu obitelj i modeliranje pojedinačnog, ali i nacionalnog karaktera u doba velikh promjena.
Ništa drugačiji nije ni ‘Good Morning’, njegov prvi film u boji i još jedan prepoznatljiv primjer fantastične ‘tatami kamere’, koji ima sve dotične elemente, ali je usto još i jako duhovit. Itekako duhovit za japan 1959. – štoviše, sa silnim forama o prdenju i proljevu, ovo je jedan od najranijih primjera rafnirano isfuranog toilet humora za koji znam!
Film je to o dva brata, mlađem i starijem dječaku, koji odluče ne progovoriti ni riječ – kod kuće ili u školi – sve dok im roditelji ne kupe televizor. Sliedi urnebes. Pametan, šarmantan, vremeplovski neodoljiv.
