Najbolji akcijski film svih vremena!
Pomalo nespretni počeci sa ‘Merantau Warriorom‘ nisu nam dali naslutiti da će sljedeća suradnja dvojca Evans-Uwais (‘The Raid: Redemption‘) biti akcijsko remek-djelo na jednoj znatno višoj razini. Tri godine nakon prvog djela očekivanja su na vrhuncu dok nestrpljivo iščekujemo ‘The Raid 2‘ kao film iznenađenja na ovogodišnjem izdanju Far East Film Festivala. I kakav je?
Sve ono što smo očekivali i beskrajno više. 148 minuta adrenalinskog fiksa, savršeni akcijski ep dostojan epiteta ‘najbolji‘. Poezija brutalnog nasilja, odlično snimljen i perfektno ušminkan balet krvi i slomljenih kostiju. Film koji ne griješi. Koreografija je genijalna, gluma odlična, likovi su vrhunski a glazba taman kakva treba biti. Film nas provlači kroz 19 epskih borbi od kojih valja izdvojiti masovni pokolj zatvorenika i čuvara u blatnjavom dvorištu zatvora te završni rampage našeg junaka Rame na utočište glavnog negativca. Svaki fightu filmu je zasebno remek-djelo i baš kada pomisliš da bolje od toga ne može, sljedeća šora bude još bolja i žešća. The Raid 2 nam osim predivno nasilne martial-arts akcije, servira i jednu od najintenzivnijih sekvenci potjere autima kakve bi se i sam Hollywood posramio. Za napomenuti je i da je glumačka postava ovoga puta podebljana za dva velika japanska imena: Ryuhei Matsuda i Kenichi ‘Visitor Q tata‘ Endo kao vođa japanskog klana.
Iskustvo gledanja ovog filma na velikom platnu nevjerojatan je doživljaj, pogotovo među festivalskom publikom gdje su uživali i oni koji nisu došli žedni krvi. Nakon svake šore čekali smo spremno zapljeskati, oduševljeni viđenim. Iz dvorane smo izašli u nekoj vrsti transa, a scene su nam se vrtile u glavi tokom cijelog idućeg filma s programa festa. U vrijeme kada je i Tajland prešao na žice i efekte, Gareth Evans i Iko Uwais, inače veliki štovatelji Jackie Chana, samostalno dovode Indoneziju na tron modernog akcijskog borilačkog filma. ‘The Raid 2‘ je bez obzira na rezultate glasanja najbolji film festivala i ozbiljan konkurent za najbolji film godine.
Goran Nježić – Matija Tomić