‘Fido’ (2006)

Zombi 'Smallville' za djecu i odrasle.

Što bi bilo da se drugi svjetski rat zapravo vodio između ljudi i zombija i da su ljudi na kraju pobijedili? Pa, sudeći po ovome, ljudi bi pripitomili zombije uz pomoć ogrlice koja ljudskog mesa gladne manijake pretvara u idealne sluge, kućne ljubimce i radnike u javnom sektoru. Kada naša obitelj nabavi zombija s pokvarenom ogrlicom, on pojede susjedu i na njegovim je vlasnicima, prije svega dječaku i njegovoj majci, da se nose s posljedicama nove epidemije, prvenstveno onima koje su snašle njihovu obiteljsku zajednicu.

Upravo u tom prvom dijelu, 'Fido' savršeno slijedi strukturu dječjeg filma o prijateljstvu dječaka i psa kakvih smo se nagledali kao klinci, samo što je u ovom slučaju pas zapravo ex-čovjek, živi mrtvac i kanibal. S duge strane razvija se motiv ljubavnog trokuta između žene, muža i zombija.

Iako je ovo zapravo dječja drama, 'Fido' zasigurno nije preporučljiv za standardni dječji program. Jer, on je u isto vrijeme crna komedija i satira obiteljskih filmova, koja se bavi distopijom i ismijavanjem američke suburbane utopije pedesetih, kao i kulture oružja te vojno-industrijskog kompleksa koji savršeno kombinira postratno stanje s velikim biznisom. Da ne spominjemo i neke druge, nimalo sitnije razloge, kakvi su pristojna količina gorea, bizarne seksualne igre susjeda i njegove seksi zombi ljubavnice te scene ubijanja djece.

'Fido' izgleda kao slikovnica, ali opet nije ni film za djecu ni film za odrasle, što mu može biti gadna komercijalna kletva. Ali s druge strane ostaje jako dobrim i predivno bizarnim filmom koji si je mjesto u zombi movies povijesti zacementirao već kod napisanog sinopsisa.