That first moment, your first kill… it’s… strange. Because it’s something you’ve never done before. But after that, well, with me – it started getting good. The killing started getting good.
I onda, kakav je to osjećaj kad prvi put ubiješ čovjeka? Na takvo pitanje znat će vam odgovoriti puno ljudi koji su bili u ratu – istrgnuti iz dotadašnjeg postojanja, mnogi klinci prestaju biti studenti, automehaničari, bravari ili pekari i ulaze u paralelni svijet ultimativnog zla, u kojem dobar dio tebe umire onog trenutka kada stavljaš pušku na rame, a ostatak kada se vratiš kući. Ako se vratiš kući.
Zvuči kao dobar materijal za dokumentarac?
Redateljica Coco Schrijber je uključila kameru i snimila vjerojatno najbolji dokumentarni film o vjetnamskom ratu, ali više se zanimavši za ljudski psihu u situaciji ‘nepodnošljive stvarnosti’, nego za povijesne fakte ili političku i vojnu vrhušku koja je ljude odvela do samog ‘srca tame’. Svojevrsna centralna figura priče je Michael Herr (autor ispovjednog knjiškog klasika ‘Dispatches’, suradnik na ‘Apokalipsi danas’ i scenarist ‘Full Metal Jacket’), ali pravi protagonisti su zapravo veterani koji desetljećima kasnije i dalje pokušavaju sami sebi objasniti u kakvom su to paklu bili i zašto se u isto vrijeme osjećaju krivima, ali i nevinima te zašto nakon svega i dalje osjete neutaživu glad za ubijanjem drugih ljudskih bića. Upravo ta zbirka savršenih intervjua, zajedno s odličnom glazbom i briljantnom montažom, ono je što ‘First Kill’ čini esencijalnim gledanjem i jednim od najboljih dokumentaraca svih vremena. Ovo je pravo remek-djelo o poricanju i otkrivanju mračne strane, o ljepoti i zadovoljstvu koje se krije u užasima, o rezanju ušiju, promjenama, paradoksima… O ratu kao ‘nezaustavljivoj elementarnoj nepogodi’, ali i o jako puno drugih stvari.
