Jedan od najboljih filmova svih vremena.
Uvaženo pravilo glasi da filmovi koji kritiziraju rat uvijek ispadaju bolji od onih koji ga veličaju, ne samo zbog poruke, već i kao cjelina filmskog jezika – 'Apokalipsa', 'Full Metal Jacket', 'Lovac na jelene', 'Platoon'… Znate već. No opet, svi ti filmovi, ma koliko antiratni bili, imaju onu neizbježnu auru romantiziranja rata, koja mu (posebno 'Apokalipsa', sa svojim dvojakim pristupom temi) dodaje dozu mistike, cijepljene od pravog, hiperrealističnog pristupa, kojeg često u objektivu uspijevaju zarobiti samo dokumentarci. A realnost rata je zapravo vrlo jednostavna – rat je ubijanje. Lišavanje ljudi njihovih života. Tragedija u kojoj homo sapiens uništava drugog homo sapiensa, ali i sve ostalo što mu se nađe na putu, uključujući i samog sebe i svoje bližnje.
Tragedija koje je francuski genijalac Bruno Dumont itekako svjestan, a za razliku od većine autora sličnih klasika iz žanra ratne drame, njemu polazi za rukom snimiti nešto do sada rijetko viđeno, istodobno toliko sirovo, okrutno i dokumentaristički brutalno, ali i duboko, meditativno i inteligentno u isto vrijeme. Spoj koji je 'Flandersu' donio Grand Prix lani u Cannesu (i nominaciju za Zlatnu palmu), nagradu žirija kojim je predsjedao Wong Kar Wai, te kojom je potukao mnoge očekivanije favorite, među kojima i 'Babel' i 'Volver'.
'Flanders' (aka 'Flandres') je na površini priča o skromnom seljaku koji s prijateljem odlazi u rat i transformira se u beskrupuloznog ubojicu i silovatelja, ali sama priča je tu manje bitna, kao i to kakav je rat, protiv koga se i zašto vodi. Najbolje objašnjenje je dao sâm Dumont, kojeg prenosim u cijelosti na engleskom jeziku (jer sam lijen prevoditi):
What interests me is the origins of civilization. Instincts, sensibilities, and the very physical things on which our civilization is based. My cinema is physical, it eliminates everything to do with the intellect — speech, explaining, analyzing — to limit itself to desires, very immediate things, like desire, rivalry, jealousy and envy. I work with that. War is a modern expression of rivalry, for the same land, the same woman. People fight for land and they fight for women. That's what sparks violence. There has to be a backdrop of an unspecified war so that (the central character) settles his scores in this warlike context, which deforms him. One of the film's sources is the Algerian War — how an ordinary guy, a plumber, say, goes off to war and becomes a bastard. I don't want to provide an answer. I want to stay in the realm of impressions for the spectator — it's for him to put it together.
Esencijalno, u najmanju ruku.
Najnoviji Komentari