Ultimativni trash novog milenija ima novo ime: zove se ‘Frankenfish’!
Čovječe! Divovske genetski modificirane ribe, akvizicija bogatog lovca, nepažnjom bježe u riječicu/močvaru jedne američke vukoj*bine i namerače se na sve što se miče – uključujući i ljude, naravski.
E to je trash! Pr-vo-kla-san!
Ekstremno banalan (iako na trenutke malo iznenađuje izborom likova koji ginu), ekstremno krvav (nevjerojatno za jedan hollywoodski proizvod, jer toliku količinu iznimno eksplicitnih ‘gore’ scena Hollywood nije isporučio u svim, zadnjih par godina snimljenim filmovima zajedno), jeftin i krcat CGI-jem, ekstremno stupidan, ekstremno šlampav i, što je najvažnije, ekstremno nafilan nezaboravnim i naprosto nevjerojatno
imbecilnim cool dijalozima koje likovi (a oni su, naravno, plejada najklasičnijih mogućih trash-kliše kreacija poput vijetnamskog PTSP veterana, žene koja se bavi natprirodnim Voodoo vračkama sa razvijenom teorijom o kletvi, njene kćeri superkomada koja ima problema sa iritantnim preseratorskim dečkom, neizostavnih rednecka, bizarnih sidekickova koji su tu samo kao ‘snack’ za čudovište i obaveznog muško/ženskog para znanstvenika od kojih muška polovica polako postaje superjunak/spasitelj, negativaca po klasičnom templateu – truli bogataš sa kolekcijom egzotičnih životinja i topless ‘escort damom’ koja ga ‘obrađuje’ baš kad ga prekide telefon…) izgovaraju u krajnje neprimjerenim situacijama. Tu su neizostavne, klasične i antologijske upadice za vabljenje čudovišta-negativca, tipa ‘Požderi to’, ‘Dođi tatici’ i sl. uz poneku originalnu lajnu koja pretendira za upad u prestižno društvo klasičnih – poput nezaboravne ‘Izgledaš predivno za djevojku prekrivenu mozgom divovske ribe’, koju izgovara glavni junak glavnoj junakinji zavodeći je (poslije svega što se dogodilo!) dok se, prekriveni komadima netom rastrančirane megaribe, brčkaju u ostacima iznutrice…
A da ne spominjem te genijalne CGI ribetine koje jurcaju pod vodom, a po suhom trčkaraju sto na sat te neizbrojiv broj još genijalnijih scena poput npr. one u kojoj ženi sa raznesenom polovicom lica opipavaju bilo, zatim scenu u kojoj superžena koju megaeksplozija odbaci stotinjak metara ravno u vodu, ne samo da preživi i eksploziju i pad već je i frankenriba zaobiđe jer su je uspjeli namamiti na drugu stranu nakapavanjem krvi iz netom, za tu priliku, ‘izbušenog’ dlana u vodu (koja je već ionako sva krvava pa nije baš jasno kakvog to ima smisla)…
Ma nabrajanje legendarnih scena i citata trajalo bi duže nego što traje sam film (jedva 80-tak minuta zajedno sa špicama, kako i priliči ovakvom biseru), a količina bi mogla premašiti kapacitete ovog servera pa ću radije stati, preporučiti da trknete do prve videoteke i poručiti:
Mark Dippé, majstor si! Uwe Boll ti nije ni do koljena!
