Tradicionalizam je ementaler. Čvrst, kompaktan, prepoznatljiv i prepun rupa.
Priča je to o dvoje Turaka u Njemačkoj. Ona je Sibel i njenu mladost guši obiteljski tradicionalizam i unaprijed definiran životni put. On je Cahit, udovac kojem je smrt voljene osobe ubila i najmanje zrno optimizma te na putu samouništenja rastura svoj organizam čime god stigne. Njihov susret postaje novi početak.
Film koji je ošamario tursku javnost otvoreno progovorivši o licemjerju i tupilu tradicionalističkih načela obiteljske časti. Dodatnu prašinu su dignuli njemački mediji razotkrivši porno prošlost glavne glumice Sibel Kekilli na što je hrabro uzvratila tvrdeći da je medijski silovana i da tvrdokorni patriotski mediji jako zamjeraju što im zemlju zatupaju doseljeni Turci, a ne čistokrvi Nijemci. Čvrst film Fatiha Akina koji je u festivalskom haraču pokupio 21 nagradu i 10 nominacija među kojima i Zlatnog medvjeda čime je razbio njemački urok od 18 godišnje apstinencije. Svakakvih, nevjerovatnih ogleda i stavova se može pronaći o ovom filmu (bio bi to jako dobar ljubavni film, samo da nema toliko alkohola, suza, droge i nasilja), ali jedno je činjenica – ovo je film o ljudskim bićima, njihovim sudbinama i osjećajima. O svemu onome što nestaje i zbog čega je ljudsko biće endem 21. stoljeća.
