‘Go Goa Gone’ (2013) | Žuti titl

‘Go Goa Gone’ (2013)

Kišobranom na beštiju

Kišobranom na beštiju

Prva indijska zombi-komedija.

Svijet se mijenja i opako globalizira, a s njim i Bollywood – nekoć turbo-konzervativna i bolno autohtona kinematografija u kojoj se tijekom trosatnih narodnjačkih eskapada seks prikazivao pjevanjem i plesom, baš kao i većina ‘snažnih emocija’, pretvorila se u prilično amerikaniziranu zabavu, ne tako drugačiju od mnogih, na ovoj strani svijeta već viđenih niskobudžetnih putovanja žanrom. Barem kada govorimo o ovom primjerku izvoza – svaka sekunda ‘Go Goa Gone’ daje nam do znanja da je uradak itekako namijenjen zapadnoj publici, brojnim lovcima na zombi-komedije (Zom-Com) koji operiraju na svim stranama svijeta.

Svi klišeji zapadnjačke formule su na mjestu – dva frenda stonera između motanja jointa ostaju bez posla i ljubavne veze pa bare dobroguze koke po bazenima pričama o Facebooku te tulumare s našmrkanim lezbijkama na rejvovima u organizaciji ruske mafije. Ne bi li se stvari zakomplicirale kada se na radaru pojave ‘evil dead’. Naravno, sve to se odvija u indijskoj turističkoj Meki iz naslova, Goi – baš kao što i priliči jednom turističkom filmu.

I je li dobar? Pa, za nas navikle na bolivudski humor, čak nije ni loše (štoviše, ima par antologijskih fora), iako (nažalost?) nema klasičnog pjevanja i plesanja pa traje ‘samo’ dva sata – uključujući bizarne, maratonske anti-pušačke oglase razasute po njemu. No zato ima gorea, žvakanja ljudetine, zabavnih okršaja sa zombijkama u vrućim hlačicama, sačmom napunjenih lubanja u stanju eksplozije i sličnih dražesnih stvari koje se očekuju u ovakvom paketu. Kakav god da generalno bio, Indija se pridružila klubu, a kako sada stvari stoje, čini se da će i Kosovo i Bocvana snimiti svoj zombi film prije Hrvatske.

Ne vidiš dobro?

Ne vidiš dobro?

Heroji

Heroji

Velimir
Čarobnjak pisane riječi, džedaj verbalne komunikacije i renesansni čovjek koji štuje sve od japanske eksploatacije do Chucka Norrisa.

Moglo bi te još zanimati:



Komentiraj