Dlake ubojice!
Kosa koja krvari i tip koji krvari kosu – kad ste to zadnji put gledali na filmu? Motiv curice s dugom crnom kosom koja čami u kutu sobe bilo je jedno od najvećih oružja u posljednjih pet, šest godina J-Horora pa je došlo vrijeme da se ukloni curica kao repetativni motiv i ostavi samo kosa. Oštra, gusta i crna kao ugljen.
No, iako se o ovom filmu pričalo kao o J-Horroru s poznatim glumcima (Chiaki Kuriyama, Ren Osugi), interpretacija je pogrešna, obzirom da je riječ o mješavini J-Horor estetike (ponovo duboko ukorijenjene u japanskoj kaidan tradiciji) i guro nansensu (minus ero) žanra. Guro nansensu oduvijek je bio oružje redatelja Sion Sona, koji se igrao njegovim motivima u svom velikom hitu ‘Suicide Circle’, a zatim mu posvetio punu pažnju sa ‘Strange Circus’.
Ovog puta, uživamo u nešto komercijalnije upakiranoj (njegov prvi film za veliki studio Toei) priči o friku (Osugi) odjevenom u košulju od američke zastave, koji reže kosu leševima i prodaje ih frizerskim salonima, kao ekstenzije koje pakira u krletke za ptice. Jednog dana, naiđe na ‘ukletu kosu’, a ‘uklete ekstenzije’ počinju njihove vlasnice koštati života. Tu je i paralelna priča o okrutnom zlostavljanju djeteta (genijalna mala glumica Miku Sato), kao i poslovno i privatno životno putovanje zavodljivo egzotične Chiaki…
S kosom doslovno posvuda – dlake izlaze iz rasporenog trbuha, jezika, noktiju, obraza, svjetala automobila, vrhova prstiju, očiju, faks mašine… S puno ludih CGI egzibicija i urnebesnim, pravim guro nansensu krajem, koji samo pokazuje koliko cijelu stvar ne treba shvaćati ozbiljno.
U svakom slučaju, film kojeg ćete se sjetiti svaki put kada pronađete dlaku u juhi…
