Nikakav minus i plus. Pokoji Amer, niti jedan Rus. Veliko srce hiperaktivne Mieko i Hotel Hibiskus.
Hotel Hibiscus je dojmljiva drama o spoznaji, prevrtljivosti i nepredvidljivosti života ispričana kroz jedno ljeto u Okinawi.
Kroz priču nas vodi mala Mieko, hiperaktivna i zvrkasta curica kojoj je majka vlasnica propalog Hotela Hibiskus. Za život svoje “internacionalne” obitelji majka zarađuje prodajući svoje tijelo američkim vojnicima iz obližnje vojne baze. Obitelj čini sin s ambicijom postati profesionalni boksač koji je plod dugotrajnijeg pružanja usluga afroameričkom marincu, kćerka “izgubljenog” oca amerikanca kojeg ona i majka odlučuju potražiti, mala Mieko, čiji je otac vlasnik bilijar-kluba u sklopu kojeg se nalazi i hotel, baka kojoj je dnevna zanimacija hraniti kozu svezanu na ulazu u hotel, pridruženi član je jedini stanar hotela, nevjerovatno simpatičan hipi-mladac koji jako malo priča i samo oponaša sve što radi obitelj, a u Miekinoj sobi boravi i poklonjeni gecko koji tamani hotelske žohare. Iako siromašni sve što rade, rade zajedno i pritom se nevjerovatno zabavljaju, organiziraju proslavu godišnjice hotela s dodjelom nagrada, večere su im pravo slavlje jela i pića, zabave i pjevanja, a i pranje rublja pretvore u zajebantski plesni nastup s prdenjem u dječjem bazenu punom pjene.
Mieko za ljetnu školsku zadaću preko praznika mora raditi zabilješke o svemu novom što nauči. I kreće u potragu za mitskim bićem Kijimunom kojim je osjednuta i upoznaje život van svoje obitelji – ženu koja uginule mačke u vrećicama vješa po drvu ispred svoje zabačene kućice kako bi im duša lakše stigla do neba, starca-pustinjaka koji svirkom doziva Kijimuna, a Mieko ga prdenjem tjera, a usput upozna i svoju davno preminulu ujnu s kojom se zajedno ljulja u noći Svih svetih. Predivna fotografija i fenomenalna gluma su razlog više za preporučiti ovu divnu, na momente jako duhovitu dramu o odrastanju, tradiciji, duhovnosti i mašti.
Komentari