Kakva čudna, bolesna, a istodobno i prekrasna glavolomka!
Talijanski ‘lagani’ horror iz 1974, vrlo čudan i neobičan film o djevojci koja postuno doživljava sve čudnije i bizarnije događaje polako klizeći u ludilo nemogavši pojmiti što se s njom i oko nje događa. Teško je reći više, a da ne bude spoiler – jer pojašnjavanje scena, koje se nižu kao da nemaju glavu i rep, reklo bi previše. I sve izgleda kao san koji se postupno pretvara u noćnu moru.
Izvrsno snimljen, prekrasne fotografije i lagane, nježne, glazbe koja samo pojačava tjeskobu, sve dok ne pređe u kaotično ‘cviljenje’ u scenama iznimne napetosti gdje izaziva groznu elagodu, povremeno jako sličan filmovima Polanskog (primarno djeluje kao mješavina ‘Rosemaryne bebe’ i ‘Repulsion’) a ipak, na kraju potpuno različit, sa nelinearnom radnjom i događanjima koja su u nekim scenama potpuno izvan vremena i prostora (dosta nalik Argentovom ‘Infernu’).
A, kad sam pomislio da sam već sve vidio i da nema raspleta koji me može iznedaditi, PAF! Opet totalno neočekivano bizarno, šokantno otkriće na kraju okreće film ‘naglavce’ i razjašnjava sve!
Prvi pravi, dugometražni igrani film Francesca Barillija, ljubitelja slikarstva i glume koji je, kako kaže u 20-minutnom interviewu na DVD izdanju, u svojoj karijeri snimio samo dva dugometražna igrana filma i nakon svega se posvetio svojim prvim ljubavima: glumi i slikanju.
Šteta. Možda nas je mogao iznenaditi sa još ponekim ovakvim neobičnim biserom…
