Novi Park Chan-wook – originalan do boli i apsolutno fantastičan.
Tkogod da je prodao priču da je ovo romantična komedija i tkogod da je raširio glasinu kako se radi o Parkovom povratku mainstreamu, treba biti streljan – osim što je ovo vjerojatno najbizarniji film koji je Park Chan-wook snimio u svojoj karijeri, 'I'm A Cyborg' je u samoj svojoj srži ipak drama.
Zapakirana u iznimno duhoviti i razigrani paket, ali svejedno drama o nesretnom odrastanju, ispričana na do sada nikada viđeni način.
Priča je to o štićenicima sanatorija, prije svega dvije mlade osobe – anoreksičnoj djevojci koja je uvjerena da je borbeni kiborg i mladiću kleptomanu koji misli da je zec, opsesivno pere zube i vjeruje kako se smanjuje te da će se jednog dana pretvoriti u točku. Međusobna pomoć prerasta u ljubav, ma koliko 'čudna' ona bila. Ako se išta može prozvati čudnim u kontekstu jedne živopisne ludnice.
Park Chan-wook ponovo demonstrira lakoću s kojom se igra medijem, razvaljujući svoj prepoznatljivi stil do krajnjih granica, iskorištavajući fantastični set-dizajn, itekako važan čimbenik priče, obzirom da je cijeli film praktički sniman unutar jedne jedine ustanove. To da imate posla s još jednim Parkovim filmom jasno vam je već tijekom briljantne uvodne špice, a kad se stvari zakotrljaju… E, onda dobivate pravo remek-djelo i najugodnije iznenađenje koje je moglo uslijediti nakon osvetničke trilogije.
Svježe, drugačije i jednostavno prelijepo. To što je propao na kino-blagajnama samo podsjeća da su mase u kurcu, a da je kameleonski, ali u isto vrijeme dosljedni genij Park Chan-wooka itekako u formi.
