Kultna trinaesta epizoda ne baš sjajnog serijala ‘Masters of horror’
Istina boli najviše!
Interna bordelska istraga krađe ne bira sredstva
Američki novinar (Billy Drago – Cannon, heroji, osamdesete, politička nekorektnost, sjećate se?) putuje Japanom u potrazi za Komomo, prostitukom u koju se zaljubio za posljednjeg službenog puta. Tragovi ga vode u bordel na udaljenom otoku obavijenom maglom, plutajućim leševima i mistikom. Upoznaje djevojku deformirana lica koja zna što se desilo Komomo, ali usput želi s nekim podijeliti i mračne tajne svog djetinjstva. Amerikanac džentlmenski prihvaća izazov te tražeći istinu (koliko god ona morbidna i nevjerovatna bila) na kušnju stavlja ono jedino što mu je ostalo – vlastitu savjest.
Plodove previše sakea i totalne bijede odnosi rijeka
Dvije sestre – tri ruke
Sestra koja stanuje u lubanji i ponekad proviri u obliku ruke s ružnim licem na dlanu, patuljak-svodnik kojem bolest nagriza lice, akupunktura zubnog mesa i podnoktica 10 centimetarskim iglama te rafting abortiranih fetusa su samo neki od razloga zbog kojih američkim televizijskim kablom ova epizoda nikad neće prostrujati čak niti u ‘rezanom’ izdanju, ali će sigurno svi fanovi i kolekcionari Miikea doći na svoje. Naručitelj i tvorac serijala Mike Garris je ‘Imprint’ opisao kao nešto najbolesnije što je u životu gledao. Tvorca ovako pompozno nazvanog serijala bi čovjek automatizmom smatrao nagledanim poznavateljem građe pa se priupitao jel zbilja moguće da je Miike toliko nadmašio samog sebe? Naravno da je Garris, dobivši prevelik zalogaj za televizijski program samo iskoristio situaciju i dodatno primamio kolekcionare da željno očekuju ekskluzivan ‘uncut’ DVD negdje na jesen, a da je ‘bolesni’ Miike samo ostao dosljedan sebi uz komentar – Nije moguća realizacija s manje nasilja, krvi i mesa!
