U otvorenom razgovoru, bez fige u džepu, Alejandro objašnjava vlastitu poziciju, ambiciju i ideju iza najhrabrijeg filmskog projekta u povijesti. Čileansko-francuski vizionar je nakon uspjeha svojih filmova ‘El Topo’ i ‘The Holy Mountain’ izgradio solidnu vojsku fanova pa je od producenta dobio otvorene ruke da za sljedeći projekt radi štogod želi i kako želi. Naravno, ambiciozni Alejandro je to odmah iskoristio te se prihvatio adaptacije kultnog znanstveno-fantastičnog romana Franka Herberta o pustinjskom planetu krcatom Začinom, najtraženijom supstancom u svemiru. To bi bio film koji bi audio-vizualnim podražajima imao efekt sličan uzimanju jakih psihoaktivnih supstanci te bi gledatelju promijenio svijest pa ga je Alejandro odlučio raditi samo s najboljima i samo s onima za koje osjeća da razumiju njegovu viziju, točnije svojim ratnicima!
Prvo je za storyboard angažirao “genijalca” Jeana Girauda Moebiusa, vjerovatno najboljeg strip-crtača koji je ikad hodao Zemljom pa je nakon slučajne projekcije ‘Dark Stara’ u Hollywoodu vrbovao Dana O’Bannona kao majstora posebnih efekata. Za dizajn letjelica je odabrao Chrisa Fossa, ilustratora naslovnica ZF romana, a za glazbu je dogovorio Pink Floyde nakon nevjerovatne priče s hamburgerima. Jednog i jedinog vladara svemira mogao je glumiti samo Salvador Dali kojeg je Jodorowski ganjao po cijelom svijetu i u zanimljivoj igri nadmudrivanja i uvjeravanja, dobio velemajstora nadrealizma da mu glumi za 100 tisuća dolara po minuti! Dali mu je otkrio bizarnog i talentiranog Hansa Rudolfa Gigera, zaduženog za stilizaciju negativaca, zloglasnih Harkonnena. Pariška potraga i teško nadmudrivanje s Orsonom Wellesom ipak su dali pozitivni rezultat, a David Carradine i Mick Jagger su odmah pristali glumiti, bez previše okolišanja čime je skupina ratnika postala vojska moćnih individua.
Rezultat angažmana ovako zvučne ekipe pretvoren je u produkcijsku knjigu (story-board, studija kostimografije, set dizajn, glumci,..) koja je poslana svim bitnijim američkim filmskim studijima. Što zbog Alejandrove ekscentričnosti, što zbog isključivog autorstva, film je odbijen kao preveliki financijski rizik. Danski redatelj Refn koji se pojavljuje u dokumentarcu je odbijenicu sufinanciranja argumentirao objašnjenjem da su se filmski studiji zapravo bojali Jodorowskog i utjecaja koji bi njegova ‘Dina’ imala na kinematografiju.
Vidim na zidu mu visi između ostalog plakat gostovanja u Beogradu 2011. Nadam se da će se sjetiti netko dovući majstora i ovdje na neki od filmskih festivala 🙂
šanse da se to dogodi su ravne ne nuli, nego -1… ali nada umire zadnja 🙂