WTF? Egzaktli!
Duhovni egzorcizam, čudovišta i jedna slomljena sjekira.
Devet godina nakon ‘Bubba Ho-Tep‘, legendarni Don Coscarelli vraća se igranom filmu s adaptacijom koja ima svojim mana, klasičnih boljki jeftinog američkog indieja (pokoji loš glumac, pomalo nespretna naracija), ali ne može se reći da je fulao. Štoviše, snimio je još jedan prokleto zabavan film.
Nastao prema istoimenom hit-romanu, apsurdnoj horor-komediji o tajanstvenoj drogi koja te vodi na putovanje kroz vrijeme i dimenzije, ‘John Dies At The End’ nakon duge suše filmskog ludila sasvim solidno servira kaleidoskop razigranih ideja. Roman je napisan kao parodija na klasike literarnog horora – tako je i film snimljen kao zaigrana kompilacija zubatih parazita, demonskih popova i oživjelih otkinutih udova kakvih smo se nagutali u bogatoj povijesti žanra.
Sve od brkova koji lete kao krvoločni šišmiš do seksi djevojke koja eksplodira u zmije. I još puno slatkih stvari tijekom veselo natripane vožnje.
Zubo te ubo
Brkovi i značka
