Mokri san Grinpisovaca.

Peter i Marcia su tipičan arogantni bogataški par koji potvrđuje pravilo da se sreća ne može kupiti novcem. Naime, već je na samom početku filma očito da je plamen bračne ljubavi između njih dvoje davno prestao gorjeti. Stoga se odlučuju na jedan opuštajući vikend u prirodi, daleko od gradske buke, u nadi da će im to pomoći u rješavanju bračnih problema (znam, zvuči čudno).
Nažalost, sa sobom su na odmor ponijeli i svoje frustracije, koje dobrim dijelom osjeti flora i fauna idiličnog izoliranog mjesta u kojem odluče kampirati.
No, dobra majka priroda ovaj put neće trpjeti sranja, te odlučuje uzvratiti udarac.

Motiv borbe čovjeka protiv prirode već je stoljećima nepresušan izvor inspiracije u umjetnosti. No, rijetko se događalo da je čovjek u takvim djelima u ulozi negativca, kao što je slučaj u ovom australskom dragulju.


Naime, kako se film bliži kraju, redatelj nam kroz niz akata nepoštivanja prirode od strane supružnika (tipičnih, kao što su: bacanje opušaka i ostalog smeća u prirodu, te tamanjenje kukaca insekticidima, i malo manje tipičnih, kao što su: krađa orlovog jajeta, pucanje po svemu što se miče i sječa stabala iz puke dosade) sve više zgađuje dva glavna lika, stavljajući nas tako na stranu prirode. No, dok smo u drugim 'man vs nature' filmovima obično imali jednu životinju/životinjsku vrstu/prirodnu nepogodu koja se suprotstavlja ljudima, ovdje se cijela priroda, ali doslovno (čak i bakterije koje prouzrokuju ubrzano kvarenje mesa stavljenog na odmrzavanje), udružuje u borbi protiv ljudskih štetočina.

A kao i u 'The Birds' (očito najvećem utjecaju), sami napadi su najmanje strašni, dok prava jeza zapravo proizlazi iz uznemirujućih zvukova (posebno jednog koji će vas još dugo nakon gledanja proganjati) kojima se nagovještava opasnost, a također (slično 'The Birds'), film se ne trudi previše objasniti konkretne uzroke agresivnog ponašanja prirode i niz drugih prilično nejasnih stvari, čime se zapravo smješta u granice supernaturalnog, pa čak i meta-znanstvene fantastike.

Iako mu je zaplet prilično jednostavan, to nipošto ne znači da je film dosadan i predvidljiv.
Istina je da već nakon prvog incidenta (gaženje klokana na putu prema odredištu) znamo da se bračnom paru ne piše dobro, no, film, zahvaljujući vrlo domišljatim dramaturškim rješenjima, vješto izbjegava upadanje u zamku predvidljivosti, te cijelo vrijeme, usprkos iznimno sporom, gotovo hipnotičkom ritmu, uspijeva održati neizvjesnost na prilično visokom nivou.
Tome svakako pridonose blago voajeristička kamera, te efektivna uporaba zvuka i svjetla kojima se stvara prijeteća atmosfera.

Iako je nastao na vrhuncu popularnosti 'animal-attack' žanra, 'Long Weekend' nije njegov tipični predstavnik, već je u prvom redu studija dvoje glavnih (i, uz nekoliko likova u obaveznoj sceni na benzinskoj postaji, jedinih) likova čiji je brak pred raspadom, a tek podredno priča o sukobu čovjeka i prirode sa upozoravajućom ekološkom porukom.
No, unatoč ogromnom potencijalu, film nije polučio veći uspjeh, te je ostao u sjeni drugih australskih filmova tog vremena (posebno 'Picnic at Hanging Rock' i 'Mad Max').
Ipak, s vremenom je uspio steći kultni status, a njegov utjecaj vidljiv je i u modernim hororima kao npr. 'The Blair Witch Project' i 'Open Water', dok se zgodni homaži mogu pronaći i u ne-hororima kao npr. 'Natural Born Killers' i 'Freddy Got Fingered'. Širem krugu ljudi vjerojatno će postati poznatiji nakon remakea sa Jimom 'Isusom' Caviezelom u glavnoj ulozi, koji je najavljen za ovu godinu.
No, moj vam je savjet da ne čekate još jedan MTV-jevski ušminkani remake, već nabavite original! Posebno ako ste ljubitelj australske kinematografije i njenih uobičajenih 'trademarksa' (bizarna stilizirana gluma, minimalni dijalozi, dislocirana montaža, 'divlje' lokacije...).