Još jedan provokativan politički film iz Koreje.

'Taegukgi' i 'Silmido' su se već doticali najvažnijih trenutaka iz suvremene militarističke povijesti Koreje, s mješavinom brutalne akcije i 'trbušnih' emocija (prvi s dobrim balansom, drugi s nešto slabijim, tj. većim odmakom prema patetici), a na red je došao možda najužareniji kesten od svih – 18. svibanj 1980., prvi dan velikog masakra vojske nad studentima i građanima grada Gwangju.

Koreja i danas s oprezom obilježava ovaj dan kao početak demokratskog ustanka protiv vojne diktature osamdesetih, a 'May 18' nas podsjeća ne samo na dio povijesti, već ponovo i na to koliko jedan korejski mainstream film može biti okrutan i krvav. Nema zabune, ovako se to radi – zadovoljiš masu s dovoljno prolivenih suza i laganim komičnim uvodom i onda zaokreneš u neprekidna, repetativna batinjanja, molotovljeve koktele  i u konačnici: totalno krvoproliće.

Rezultat je klišeiziran, gledljiv, cmizdrav, zabavan i djelomično informativan (iako, ako ne znate detalje, teško da ćete pohvatati sve što treba), ali nije nešto bez čega ne možete živjeti. Da se izbaci pola sata nepodnošljive prlharborovske patetike i doda još koja dimenzija priče, bio bi daleko bolji.