Tko ne bi gledao film s ovakvim naslovom?
Iako znate što vas čeka, iako ste već u prvih 30 sekundi svjesni da vas čeka to što ste znali da vas čeka – B-mučenje koje pleše između lobotomije i stravično lošeg urnebesa – ne možete odoljeti, posebno kada shvatite da film snimljen 1983. izgleda kao C-horor iz šezdesetih. Namjerno ili zato jer autorica ne zna drugačije? Nemam pojma, ali spoj edvudovske ere i horor debilane osamdesetih ne smije se zaobići. Ma koliko negledljiv bio. A ovaj je posebno negledljiv.
'A Night To Dismember' proizvod je iz radionice legendarne Doris Wishman, žene koju zovu 'ženskim Edom Woodom' te koja je svoju karijeru 60-ih i 70-ih izgradila seksploatacijom. Ovaj film je njezin prvi horor, pokušaj dizanja brze love na tada novom trendu slashera koji je drmao kinima sedamdesetih. Nije se uspjela obogatiti, čuda li neviđenog pa je otišla u mirovinu, gdje je ostala sve do 2001., kada se vratila sa 'Satan Was A Lady'.
Dakle, ako vas opća grindhouse kultura vuče ka spoznavanju opusa jedne velike ikone kakva je Doris – pogledat ćete ovaj film. Ako volite besciljne i besmislene kvazihorore s napornom naracijom i još napornijim soundtrackom (i urnebesnim dubbingom i zvučnim efektima), film koji izgleda kao da ga je režirao/montirao slijepac na LSD-u, nećete propustiti i ovu priču o serijskim ubojstvima ljudi povezanima s mentalno poremećenom ženom puštenom iz ludnice.
U protivnom, čuvajte glavu. Lobotomija boli.
(0)
