Killer Joe
Kako je Friedkin snimio ozbiljnog kandidata za film godine.
Festivalska premijera 2011. u Veneciji, američka kino distribucija 2012. – ‘Killer Joe’ možda je najbolji dugometražni igrani film koji sam vidio ove godine, a koji sam uspio propustiti na ovogodišnjem Fantastic Zagrebu, ali potom i nadoknaditi propušteno na izričitu preporuku dobrog duha Žutog titla Tomislava, koji ga je ispravno opisao jednom riječju: ‘masterpis’.
‘Killer Joe’ uistinu jest masterpis, film kakvog nitko nije očekivao od legendarnog Williama Friedkina (‘Francuska veza’, ‘Egzorcist’, ‘Sorcerer’…) u 2012. godini, savršeni spoj južnjačke wthite trash estetike, krimića, drame, komedije i čistog ludila, predvođenog ne samo sjajnim idejama, sporogorećim dijaloškim scenarijem koji eksplodira u kaos tijekom posljednjih pola sata i fantastičnom kombinacijom briljantne fotografije i soundtracka, već i neopisivo dobrom glumom, na čelu s opet iznenađujuće sjajnim i uvjerljivim Matthewom McConaugheyjem kao likom iz naslova. Policajcem koji zarađuje dodatni džeparac šljakajući kao plaćeni ubojica.
Ima tu svega – klasičnog sleazea iz američkog trailer parka, dlakavog međunožja Gine Gershon pa čak i jednog oralnog seksa s frajd čikenom. I više nego dovoljno za masterpis, dakle.
Suck my batak!
Golotinja je ponovo in!
