Turbo folk ‘Kids’.
Ove su godine na Subversive Film Festivalu prikazane ‘Djevojke iz šoping centra’, jedan od onih filmova koji je pokazao kako to izgleda kada postkomunističke kinematografije uskoče u vlak Larryja Clarka, samo na svoj, tipično tranzicijski način, s maloljetnim poljskim sponzorušama koje šire vulvu za bonove za mobitel. Srpski ‘Klip’ pripada istoj sceni, istoj ideologiji, nosi iste poruke i sadrži iste motive – samo je bolji i daleko eksplicitniji.
Ova saga o krivom srastanju i odrastanju u zemlji i kulturi pred kolapsom, točnije, o djevojci Jasni (briljantna Isidora Simijonović) i njezinoj kameri na mobitelu, jest docudrama koja nas vuče u svijet današnjih srpskih (ali, generalno gledano ne samo srpskih) tinejdžerica niže srednje klase. One život uče iz turbo folk pjesama i Web pornića, nadajući se da će igranjem na kartu seksa pronaći ljubav i dobiti pažnju koju ne nalaze kod kuće.
Ovaj prvijenac Maje Miloš (nekada pomoćnice redatelja na ‘Porno bandi’ i ‘Šišanju’) izgleda kao freestyle, ali iza svega stoji šest godina napornog rada – rezultat je možda najbolji film o modernoj Srbiji snimljen u novom igranom valu s bliskog nam istoka, beskompromisni i na trenutke žešće eksploatacijsko-pornografski, u neku ruku mračni, prljavi balkanski ‘Skins’ te još jedan uvjerljiv, suvremen i svjež uradak iz susjedstva, kakve naša kinematografija ispunjena ‘Kenjcima’ i ‘Ćaćama’ neće snimiti tako skoro, ako ikad.
