Francuzi? Sjedi, pet.
Francuska je već neko vrijeme pod horor povećalom. Nakon što su se poigrali s konceptom splatter-slashera u ‘Inside’ i naslijeđem ‘Teksaškog masakra’ u svijetu moderne politike u ‘Frontier(s)’, sada isporučuju nešto još efektnije, drugačije i relativno originalno. Kažem relativno, jer je očito da se izravno inspirira ‘Hellraiserom’ i torture porn klasicima. Neka, jer kad već posuđuje, posuđuje od najboljih pa posuđeno jednako dobro pretvara u svoje, novo i učinkovito. Pascal Laugier, redatelj ovog bombastičnog djelca, ionako će režirati remake ‘Hellraisera’ najavljen za 2011…
Priča o djevojci koja se osvećuje za otmicu i mučenje iz djetinjstva negdje na polovini počne izgledati kao nešto drugačije, ne bi li se kroz zavjeru penzionera doputovalo i do čuvenog ‘obrata’, zapravo jedinog logičnog zaokreta nužnog za odmak od ostataka torture porn ponude.
Tehnički je gotovo savršen – odlično režiran, krvav do boli, fantastično glumljen… A povrh svega toga, uistinu jest mračni udar na sva osjetila. Inteligentno i brutalno. Odlično, ukratko.
