Japanski cinema verite u Tajlandu!
Best of both worlds, rekli bi, a još usto i s 'best' redateljicom današnjice na kormilu, kraljicom Naomi Kawase, koja ponovo dokazuje zašto ju smatraju jednim od najvećih filmskih talenata današnjice, ne samo u Aziji i ne samo na sceni 'pripadnica ljepšeg spola u redateljskom stolcu'.
Ovog puta pratimo život lijepe Japanke Saiko, koja stiže u Tajland (zašto, ne znamo), gdje igrom slučaja završi u džungli, u kućici obitelji koja se bavi masažom, postavši i sama dio obitelji koju čine Tajlanđani i jedan Francuz. Svatko govori svoj jezik, nitko se međusobno ne razumije, ali sve to kao da uopće nije važno – ono što je stvarno važno shvatit ćete ako ste ikada putovali dalje od lokalne birtije…
Zanemarimo li neke besmislice, kao što su suluda iskakanja iz karaktera i skokovi u radnji koji su mogli biti odrađeniji i pedantnije, ostaje nam jako lijepa, odlično snimljena ljetna meditacija, koja malo podsjeća na Apichatponga i njegove tihe, pejzažne tajlandske drame. Nije masterpis, ali je u većini minutaže čista divota.
