Još jedan film o Nankingu.
Ali najbolji i svakako najozbiljniji do sada. Ima sada već tri godine otkada sam sjedio s producentom ovog filma na cugi u Cannesu i slušao priče o tome kako je nakon projekcija znalo dolaziti do nereda na ulicama, jer su bijesni Kinezi, potaknuti željom za osvetom, krenuli u linč na sve što je japansko. Što dovoljno govori o udaru koji ova nezaboravna ratna priča ima na gledatelje.
No iako sam ga ubrzo potom i nabavio, nisam ga duuugo pogledao (fulao sam ga čak i ove godine u Udinama, gdje je prikazan pod ‘zapadnjačkim’ naslovom ‘City Of Life And Death’) odlučivši odmoriti mozak od knjiga, dokumentaraca i filmova (‘The Nanking Massacre’) koji su se bavili ‘silovanjem Nankinga’, možda najokrutnijim masakrom u povijesti modernog ratovanja. ‘Nanjing! Nanjing!’ sjajno obrađuje delikatnu temu, bez skretanja u eksploataciju, ali i pretjeranog potonuća u patriotsku patetiku te jednodimenzionalno portretiranje demonske japanske vojske. A to je stvarno trebalo znati, jer nije lako snimiti ratni ep (sniman četiri godine!) i horor-dramu o zločinima koji su šokirali i naciste te koštali života nekoliko stotina tisuća ljudi u osvojenom gradu. Sama činjenica da se išlo na individualiziranje kolektivnog ludila, tj. da je priča ispričana kroz vizuru japanskog vojnika bila je dovoljna da film u Kini ostane bez niza nagrada te postane kontroverzniji nego što se očekivalo.
Stil akcije je realističan, onako, u post-‘Saving Private Ryan’ stilu, fotografija je genijalno crno-bijela, a sve zajedno uistinu odlično. Bilo da tražite dobar ratni film ili lekciju o jednom od mračnijih dijelova povijesti, ‘Nanjing! Nanjing!’ je jedan od boljih i bezbolnijih načina za početak edukacije.
