Kakav ulov!
Park Chan-wook se igra s mobitelom.
Zajedno sa svojim bratom, dodatnom financijskom injekcijom korejskog distributera iPhonea, brojnom ekipom, tehničkim dodacima i lećama te sjajnim glumcima koje si je mogao priuštiti zahvaljujući finom budžetu – no sve ne bi bilo od pomoći da nije činjenice da je čovjek uspio snimiti 30 odličnih minuta s džepnom napravom, dakle daleko bolji film od 90 posto ljudi koji iza sebe imaju pune kombije i kamione opreme.
‘Night Fishing’ na trenutke asocira na digitalne uratke Davida Lyncha, zbog prirode fotografije i odličnog iskorištavanja tehničkih prednosti i nedostataka, a na trenutke i na duhovne elemente Apichatpongovih i Pen-ekovih uradaka – ali na način na koji to Chan-wook već najbolje zna, s finom dozom inovacije umiješane u filozofiju i miksom uronjenim u žanr.
Žanr horora, grubo rečeno u nedostatku boljeg termina, s pričom o čovjeku koji upeca ženu i onda… pa, gledajte kako se radnja razvija u svega tridesetak minuta. Tko zna, taj zna, a tko ne zna… neka gleda i nastavi koristiti smartphone za SMS i Angry Birds. Možda jednog dana nauči.
Luda kada
Lynch?
