Bakayaro!
Ne možemo reći da mu zamjeramo to što je napustio yakuza eigu – prisjelo čovjeku pa se odlučio pozabaviti na filmu onim čime se već godinama bavi na TV-u, nansensu komedijom, Sa sjajnim uspjehom, ma koliko neznalice s ove strane festivalske zajednice blejale u takve izlete s pogledom zbunjenog teleta.
No sad kad se Kitano vratio onome po čemu ga na Zapadu svi najviše poznaju, je li podsjetio na to koliko nam je nedostajao kao ljuti gangster ili je samo potvrdio da je vrijeme da se ostavi onoga što je izgradio davnih devedesetih?
Točno mogu zamisliti Kitana kako nakon silnih godina lupa šakom o stol i uzvikuje: ‘Hoćete jakuze? Evo vam jakuze!’ Jer ‘Outrage’ je opet svojevrsni obračun s filmskim establišmentom:
s jedne strane strejterska yakuza eiga, a s druge ultranasilni krimić s neprekidnim urlanjima, pričanjima, podmetanjima, šutanjima i muljažama. U isto vrijeme u kanonu klasičnih (iako daleko krvavijih, V-Cinema ludilo meets mainstream pripovijedanje) kino uradaka ovog žanra, a opet i kilometrima daleko od onog što je majstor radio prije 20 godina, baš koliko i njegovih nekoliko posljednjih zabavnih ego tripova. Samo na drugu foru; na kraju krajeva, Takeshi je navodno prvo smislio kako poubijati sve likove pa onda pisao scenarij oko toga, pretvorivši ovo u zanimljiv eksperiment s filmskim nasiljem.
Drugim riječima, ‘Hana-bi’ odavno ne stanuje ovdje – Kitano je sada više Fukasaku nego Kitano, ako govorimo o tamnim odijelima i još tamnijim automobilima. No ako tražite japanske gangstere koji se krvavo bore za moć i pletu vam mozak neprekidnim novim zapletima, ‘Outrage’ je fantastično popunio žanrovsku prazninu i podsjetio tko je još uvijek gazda na tom dalekom otoku.