Kad sam bio mali, trenirao sam karate. Došao sam do prvog dana bijelog pojasa i ako ništa drugo, tamo sam naučio brojati do deset na japanskom.
Danas, kada treniram boks, čini mi se da je karate samo ples koji baš i nema puno veze s konkretnim davanjem i primanjem udaraca. Lijepo mi je vidjeti da je prije 50-ak godina isto mislio i legendarni Masutatsu Oyama, koji je smatrao da karate treba prilagoditi kontaktnoj stvarnosti pa je, kroz sukob s borilačko-sportskim establišmentom, stvorio Kyokushin Karate. Karate u kojem se zaista zadaju udarci. Što me podsjeća na to da karate nije bio ples ni onda kada sam ga ja učio, obzirom da sam se ispisao nakon što me nokautirala nekoliko godina starija djevojka s ljubičastim pojasom, a ja se izrigao po strunjači…
‘Karate Bullfighter’ prvi je u trilogiji priča o Masutatsu Oyami, korejskom borcu koji je došao u Japan kao Choi Bae-dal i promijenio ime, usput izmislivši Kyokushin Karate kojeg ljudi danas uče u više od 120 zemalja, a čiju žešće romantiziranu akciju te egzistencijalističku&ljubavnu dramu na ekrane prenosi njegov real life učenik – Sonny Chiba!
Pravi biser – osvajaju se turniri, ubijaju se podivljali bikovi golim rukama, nesretno se ljubi… Sve ide kao po špagi i završava genijalnom serijom završnih fajtova: Chiba protiv horde ruku, štapova, pištolja i jednog para crvenih nunčaka!
