Lee Majors, Karen Black, James Franciscus, Margaux Hemingway, Marisa Berenson… zvijezde B-filma 70-ih u nepravedno zaboravljenom brazilsko-talijanskom klasiku B-filma 70-ih!
Brazil. U tijeku je drska pljačka skupocjenog dragog kamenja iz dobro čuvanog postrojenja (drago kamenje se čuva u postrojenju? Interesantna koncepcija! :))) ), izvedena uz monumentalno miniranje silosa, hangara, vagona…, a sa ciljem odvraćanja pozornosti čuvarima i osoblju (ne moram ni spominjati kako to izgleda – dovoljno je samo reći da je ovo režirao legendarni Antonio Margheriti, neokrunjeni kralj genijalno uvjerljivog demoliranja genijalno uvjerljivih minijaturnih setova). Po upješno obavljenom poslu, ekipa baca plijen u jezero i odluči čekati 60-tak dana da se prašina slegne pa da prionu na trošenje nečasno stečene imovine. No, nemirni duh ne da im mira pa neki od njih odluče zaviriti u kutiju na dnu jezera ne znajući da im je šef, kako bi kaznio one koji se drznu pokušati izroniti plijen prije dogovorenog roka, potajno u jezero ubacio svoje ljubimice, krvoločne pirane. Ali, to nije jedini problem! Ljetovalište u kojem kradu Bogu dane čekajući da prođe rok, pohara iznenadni uragan, pa tornado, pa dolazi do još monumentalnije kataklizme: nevrijeme ruši obližnju branu, nastaje potop, pirane se razmile svuda uokolo a preživjele članove bande okolnosti stjeraju na brod koji tone…
Krcato cheesy atmosferom, untracheesy disco glazbom (kad krene ‘The Winner Takes All’ u izvedbi Amii Stewart, zvijezde disco ere ili neka od obrada te pjesme u aranžmanu De Angelisovih – legendi talijanske filmske gazbe a koja se provlači kroz cijeli film, ne znate bi li plesali ili gledali film, ali znate da tu stvar nećete tako lako izbiti iz glave :)))) ), i još više cheesy kostimima, štihom… ma svime! A začinjeno spomenutim, doslovno eksplozivnim scenama i finiširano u posljednjih 30-tak minuta prilično krvavim banketom ‘riba ubojica’ i dramatičnim pokušajima spašavanja života i plijena…
Zakon! A kad se sjetim da su se ovakvi biseri nekad prikazivali na TV-u! Da, davno, sredinom 80-ih, kad sam ga prvi puta gledao pa čak i snimio no kasnije na žalost ‘pregazio’ sa nečim drugim 
Srećom, talijansko DVD izdanje je jeftino i pristojno i preporučujem jer ‘the price is (ipak) low, and the winner takes all’! 
