Poluautobiografska priča o Miikeovom odrastanju u Osaki, u siromašnoj obitelji s nasilnim ocem. Zapravo, Miike je u jednu posve drugu priču unio elemente svoje povijesti i svojih iskustava, snimivši u konačnici još jedno pravo malo remek-djelo, prekrasnu obiteljsku dramu i sagu o sazrijevanju, dobrano napacanu u nostalgiju, jedan od stalnih motiva njegova rada.
Neznalice, ignoranti i kreteni raznih vrsta koji Miikeovo stvaralaštvo procjenjuju na temelju 2 njegova odgledana filma (od opusa koji se trenutno vrti oko brojke 62) vjerojatno će biti šokirani količinog ‘normalnog’, ali majstor nije zaboravio ni na njih pa je ubacio gotovo kitanovske humorne-brutale, poput puno obiteljskog cipelarenja, nabijanja metle u šupak, povraćanja i sl.
Briljantna dječja gluma, besprijekorna režija i savršena priča – nije čudo da je Tom Mes u svojoj knjizi ‘Agitator – The Cinema Of Takashi Miike’ zaključio kako je riječ o jednom od ‘emicionalno najsnažnijih’ Miikeovih filmova te jednom od ‘najvećih Miikeovih dostignuća kao filmaša’, što svakako također potpisujem.
Ne zaboravimo da je riječ o zaključnom dijelu trilogije ‘Kishiwada Shonen Gourentai’ (koju je 1996. otpočeo redatelj Kazuyuki Izutsu), kao ni to da ako itko ima engleski titl za ‘Kishiwada Shonen Gourentai – Chikemuri Junjo Hen’ (1997.), mora odmah kliknuti na kontakt link i obavijestiti nas o tome…
