‘Late Night Trains’ (1975) | Žuti titl

‘Late Night Trains’ (1975)

Prvi napad
Prvi napad

Talijanski 'The Last House On The Left' u vlaku, daleko bolji od šlampavog Cravenovog rape&revenge klasika.

Cure u željezničkim vagonima okružene frikovima i luđacima – podsjeća na prvu polovinu 'Hostel 2', ali ovo je ipak priča za sebe, debelo inspirirana ozloglašenim Cravenovim prvijencem, također jedan od video nasties klasika, koji do danas nije dobio zeleno svjetlo na britanskom tržištu.

Dvije djevojke nađu se u vlaku putujući Njemačkom, a s njima dva manijaka, džankija i lopova, koji se udruže s psihopatskom, imućnom MILF nimfomankom i krenu u pohod seksualnog maltretiranja. Hoće li im ostali putnici pomoći ili se pridružiti akciji, tj. iskoristiti idealnu priliku za ispoljavanje vlastitih životinjskih poriva? Sadizam i brutalna društvena kritika u jednom, stajliš paketu.

Negativci, ofkors
Negativci, ofkors
Kaos nakon defloracije nožem
Kaos nakon defloracije nožem

Čak cjelu prvi polovinu 90-minutnog filma Aldo Lado 'potrošio' je na građenje napetosti i to mu jako, jako dobro polazi za rukom. Iznimno atmosferično i potpuno 'van sebe' jednom kada film 'poludi', što nadomještava standardno lošu B-glumu, često potenciranu neprirodnim dubbingom. U svakom slučaju, ovo je vrhunski talijanski eksploatacijski biser koji je usto zapravo i božićni film, a uz sve navedene kvalitete sadrži i lijep, koliko i zlokoban Morriconeov soundtrack.

Ah, ta slatka osveta...
Ah, ta slatka osveta…
Ne želimo krv na skupim cipelicama
Ne želimo krv na skupim cipelicama

Image

Velimir
Čarobnjak pisane riječi, džedaj verbalne komunikacije i renesansni čovjek koji štuje sve od japanske eksploatacije do Chucka Norrisa.

Moglo bi te još zanimati:



Komentiraj