Kiyoshi Kurosawa i japanska mumija.
Nije čudo da se ‘Loft’ donedavno nigdje nije mogao iskopati s engleskim titlom, jer sve kritike koje su dolazile s ovih krajeva svijeta govorile su o tome da je riječ o najlošijem filmu Kiyoshija Kuosawe u novijoj fazi njegove karijere, zbrčkanom dvosatnom J-Hororu koji nit je dovoljno strašan da bi bio horor, nit je dovoljno moćan da bi bio još jednom hvaljenom simboličkom dramom iz njegova opusa. Drugim riječima, ‘Loft’ je za mnoge kritičare bio film koji izgleda kao da ga je snimio netko tko želi biti Kiyoshi Kurosawa, ali jednostavno nije sposoban dosegnuti talent svog idola.
I, je li ‘Loft’ uistinu grozan? Nije, ali nije ni dobar, posebno ne za Kurosawine standarde. Istina, atmosfera je i dalje tu, a početak, u kojem se mlada spisateljica pokušava nositi s nedostatkom inspiracije i neobjašnjivim iskašljavanjima crne, blatnjave smjese iz vlastitih pluća, itekako obećava. Posebno kada jednog dana susjed iskrca zamotani paket nalik na ljudsko tijelo…
No jedno krivo skretanje kasnije i čušpajz misterije, horora, halucinacije, komedije i ljubavi puca po šavovima, a ‘Loft’ kao da se ne može odlučiti što bi sa sobom pa ostaje kompilacijom impresivnih scena i praznog hoda. Srećom, ‘Retribution’ je godinu dana kasnije itekako popravio dojam, a iako postoje ozbiljne teorije da je ‘Loft’ zapravo horor-komedija i Kurosawina parodija na J-Horor u maniri njegova ‘Doppelgangera’ ili Miikeova ‘One Missed Call’, to ne mijenja na činjenici da sam u njemu uživao manje nego u većini njegovih drugih naslova.
