‘Love & Pop’ (1998.)

Kako film s ovakvim naslovom može biti loš? Kako film s ovakvim naslovom i Tadanobu Asanom u jednoj od uloga može biti loš? Nikako, što potvrđuje gledanje već nakon prvih 20 minuta filma, koji vas odmah u startu usiše u frenetični, ludi svijet tokijske teen pop stvarnosti, svijet tinejdžerice Hiromi Yoshii, koja zajedno sa svojim prijateljicama provodi dane kao i svaki drugi tinejdžer.


S jednom malom, japanskom distinkcijom – pohlepa i glad za nakitom, skupim torbicama i većim džeparcem usisao ih je u svijet enjo kosaija, što je japanski termin za tinejdžerski escort i prostituciju. Devedesetih, svaka treća japanska tinejdžerica imala je iskustva s izlaženjem sa starijim muškarcima za novac, ne odbijajući ni seks za koju desetinu tisuća jena, a ‘Love & Pop’ svojim odlaskom u dubinu vlastite radnje (a traje bogami skoro pa dva sata!) takvu praksu sve više pokazuje kao horor, a sve manje kao razbibrigu za brzu lovu…





Anime legenda Hideaki Anno (‘Evangelion’) režirao je ovo sjajno malo djelce (prema romanu još jednog genijalca – Ryu Murakamija, čovjeka koji je napisao ‘Audiciju’ i ‘Tokyo Decadence’!), prije nego li je dobio malo više novca za ‘Ritual’ i ‘Cutie Honey’, nametnuvši se kao budućnost japanskog igranog kinky-pop filma.


Nedostatak novca pretvorio je u apsolutnu prednost, zahvaljujući suludoj, frenetičnoj režiji i montaži, smještanju digitalne Sony Handycamere tamo gdje je nitko ne bi smjestio (u haljinu, iza ventilatora u pogonu, u ekran televizora (iza titla!), na dno tanjura, u prsten…).


Uostalom, u kojem drugom filmu možete vidjeti muškarca koji se pali na grožđe prožvakano i ispljunuto od strane lijepih japanskih školarki?