Metro Manila (2013)

Filipini su nekad bili izuzetno popularna destinacija za vanjske filmske produkcije. Jeftini troškovi, niski porezi i cijela vojna sila na raspolaganju filmskim projektima bili su odličan mamac, a industrija je cvjetala, čak i pod diktatorskom čizmom filmofila Marcosa. Četrdesetak godina kasnije, trećina stanovništva živi ispod linije siromaštva, populacija buja, a strane investicije u širokom luku zaobilaze ovu otočku državu. U tom globlizacijskom kaosu, lihvarenju i epidemiji korupcije, Oscar Ramirez, sasvim običan, prosječan i prije svega normalan čovjek pokušava osigurati elementarne uvjete za život svoje obitelji. Rižina polja i agronomija postaju potpuno neisplativi pa se iz suživota s prirodom odluče preseliti u urbanizirani glavni grad te tamo potražiti svoje mjesto pod suncem. Izigrani, opljačkani i nasamareni, na vlastitoj koži shvate kako više nema dobrih ljudi te kako prljavi poslovi i angažmani o kojima do jučer nisu niti sanjali danas postaju jedina opcija. Ukratko, riječ je o prototipu filma kakvog Žuti titl obožava – stil, ritam i autentične lokacije s dobrim glumcima, odličnim scenarijem i znalačkom režijom vješto su upakirane u film koji je izazov gledatelju, a ne puki servis prema okušanom receptu! Svaka čast i duboki naklon.

Redatelj Sean Ellis dokumentarističkim stilom gledatelja instantno uvlači u film, kojeg iz socijalne drame postepeno metamorfira u nafrizirani triler. U globalizacijskom društvu u kojem je glavni uvozni proizvod (američka) demokracija, ovo je univerzalna priča, gotovo šablona situacije koja nastupa kad ekonomija posrne, nespremna na rapidne izazove suvremenog kapitalizma. Najveću žrtvu takvog napretka snosi stanovništvo bez zaleđa ili obiteljskog nasljedstva. Brojne festivalske nagrade i odlične kritike pomogle su da Metro Manila (2013) bude odabran za Oskare 2014. kao kandidat Ujedninjenog kraljevstva za najbolji strani film.