‘1987. Rusi su mi zarezali šiju. Sedam dana sam držao glavu pritisnutu uz ranu. Bez hrane, bez vode, bez spavanja, bez ičega ili bi mi glava otpala… Sedam dana držao sam svoju napola odsječenu glavu. Ništa im nisam rekao. A ti? Što ćeš mi ti učiniti da progovorim u 37 minuta? Želiš pokušati? Hajde!’
Opako. Preopako!
Sniman većinom na stvarnim lokacijama uz gomilu po život opasnih situacija koje su vrebale ekipu u opasnom Kašmiru, ovo je predobar i predobro atraktivno upakirani indijski ep o ultraofucanoj temi – pogađate: osveti, naravno! Priča nam priču o kontroverznoj regiji i indijskom policajcu Khanu koji se bori protiv kašmirskih separatista i koji, nakon tragične nesreće u kojoj gubi sina jedinca, usvaja siroče čije je roditelje u naletu bijesa slučajno ubio u osvetničkoj akciji. Klinac Altaaf ne zna tko mu je poočim ali jednog dana slučajno otkrije surovu istinu i bježi od kuće sa samo jednom stvari na pameti – ubiti Khana i osvetiti roditelje. Pod svoje ga okrilje uzima okorjeli kašmirski fundamentalist Hilal i nakon 10 godina čežnje za osvetom, Altaaf se konačno vraća kao glavni operativac misteriozne ‘misije Kašmir’, no sa njemu primarnim ciljem – ubojstvom svog poočima, krivca za smrt njegovih roditelja. To postupno postaje sve teži zadatak jer u njemu se, da se poslužim fuj-frazom :), ‘vodi teška unutarnja borba’ između želje za smrću Khana, privrženosti pomajci, Khanovoj ženi koju ne želi povrijediti, a sve dodatno pogorša susret sa ljubavi iz djetinjstva – djevojkom koju ponovo sreće…
Iako na prvi pogled iz ovog opisa sve djeluje kao bljutavo mlaka ljubavna priča (a malo koji indijski film bilo kojeg žanra je nema 🙂 ), u 2 i pol sata pratimo osvetu za osvetom u koktelu nezaobilazne glazbe, plesa, izuzetno teške i fenomenalno odglumljene drame, tragedije te fantastične akcije od koje zastaje dah uz glazbene brojeve koji nisu puko nakalemljeni već smisleno uglavljeni u scene sna i sanjarenja (uz samo par izuzetaka koji pomalo strše) a od kojih uvodna i finalna tema zaslužuju MP3 pa višestruki playback 🙂 .
Iako vidno pod utjecajem hollywoodskih akcijada, Vidhu Chopra ipak nije totalno podlegao imitaciji pa uspijeva zadržati originalnost koreografirajući kadrove poput stripovskih kvadrata što se stvarno ludo savršeno uklapa u indijski način pričanja filmske priče – stavljajući u prvi plan glumu, dijaloge i neizostavnu pjesmu i ples radije nego vizualne eskapade koje pak, kad ovdje dođu na red, izgledaju i više nego fantastično! Nije to loše siknronizirana crtićoidna akcija kakvu možemo vidjeti u Donu ili Shaanu… Ne, ovo su fascinantne i do tančina stilizirane gomile epskih Ramboidnih pucačina u slowmotionu, tučnjava (preciznije: bacanja u drvenariju 🙂 ) – opet u slowmotionu a sve podvučeno sa glazbenim varijacijama glavne ljubavne teme filma uz pregršt opakih dijaloga poput citiranog iz uvoda koje izbacuju još opakiji likovi, raznih manje i više iznenađujućih obrata i situacija sa jakim političkim, ultrapatriotskim i anti-terorističkim štihom (koji povremeno znaju djelovati ekstra-teatralno sa puno klišea a opet simpatično :), rijetko viđenih nestandardnih rješenja nekih klasičnih zavrzlama… i jedna od najboljih filmskih megaeksplozija koje sam u životu vidio – apsolutni pakao!
Preporučujem vrlo jeftino UK DVD izdanje koje (kao i R1 pandan) sadrži čak prijevod songova. Pohvalno, jer njihov tekst iznimno je bitan za radnju. Svaka čast!
Unatoč ultraljigavom happyendu koji stvarno ovom filmu nije trebao, ovo je maestralna indijska akcijska drama, moj kandidat za etiketu instant Bollywood klasika žanra nove akcijske drame (o kako to divno zvuči! 🙂 ).
