Prvi film Quentina Tarantina, filmić kojeg je snimio prije ‘Reservoir Dogsa’, a čiji je veći dio stradao u požaru. Spašene su samo 34 minute (od snimljenih 69), koje pokazuju da je već 1987. godine majstor znao svoj posao, kao i to da mu je već u startu tehnika dopadljivosti bila ista – nakrcati film suludom spikom, tonom sajnfeldovskih dijaloga i posvetama svojim celuloidnim idolima (zidovi obljepljeni filmskim plakatima, blesava kung fu šora kao posveta John Holmes aka Johnny Wadd pornjavi…).
Prijatelj koji ‘slavi rođendan’ zove se Craig Hamann (glavni lik Mickey Butnett), a koji je s Tarantinom napisao scenarij. Obojica solidno glume (film je nastao u razdoblju od 1984. do 1987., kad je Tarantino pohađao satove glume), a ovo je i idealna prilika da vidite Quentina kako s ogromnom naušnicom i fudbalerkom šmrče koku u eteru radio postaje i filozofira o Elvisu (‘kad bih morao morao pojebati frajera, mislim ‘morao’ u smislu da mi život ovisi o tome, pojebao bih Elvisa’).
‘My Best Friend’s Birthday’ raritet je čije 34 minute kruže na ofucanom VHS-u, ali ako volite Tarantina, nemojte ni pomišljati ne pokušavati ga nabaviti…
