Stvarnost korejskog političkog života
Politički torture porn najbolje vrste.
Postoje, u osnovi, dvije vrste filmova o mučenju i s mučenjem kao temeljnim gradivnim tkivom – horori poput ‘Hostela’, ‘Saw’ i sl. modernih nasljednika te političke drame poput ‘National Security’, razvikanog korejskog, gotovo pa dvosatnog izleta kroz premlaćivanje, waterboarding i elektrošokove, a koji je daleko veći horor od prvospomenutih, iz jednostavnog razloga što je sve odgledano temeljeno na istinitoj priči.
U ovom slučaju, riječ je o ilegalnoj otmici i višetjednom mučenju korejskog demokratskog aktivista Kim Geun-taea, kojeg su 1985. priveli pripadnici vladajuće vojne hunte i natjerali da laže kako radi za sjevernokorejske komuniste.
Film počinje agresivno, odmah i ravno u glavu, a tako i teče, bez ublažavanja, isprika i straha, ali pored brutalnog torture realizma, tu su i sjajne intervencije u likove, posebno negativce podijeljene na tipične školske nasilnike koji tek djelomično uživaju u maltretiranju pametnijih i uspješnijih od sebe (za dobru plaću i promaknuće, naravno) i čiste psihopate koji jednostavno uživaju u nanošenju boli.
Redatelj i poznati glumac Chung Ji-young ovu je malu političku bombu u kina pustio uoči predsjedničkih izbora, na kojima je, ironije li životne, pobijedila kćerka diktatora Parka. Neki ljudi jednostavno nikada ništa ne nauče.
Desničarske metode dresure
Vodeni svijet
