Umberto Lenzi – uz Deodata najozloglašeniji tata-mata cannibal žanra, nije prezao od snimanja svega i svačega sa više ili manje uspjeha. E ovo je jedan od njegovih radova iz 80-ih koji spadaju u manje uspješnu ladicu… uvjetno rečeno, ofkors 🙂
Slijedi kliše koji ću ipak nazvati pričom: radijacija pretvara ljude u krvožedne, mutirane, deformirane divljake. Krvožedne doslovno, jer jedini im je cilj piti krv nekontaminiranih kako bi nadomjestili raspadajuće crvene krvne stanice. Pri tome ne prezaju ni od čega – umlaćivanja rukama, hladnim oružjem, pucnjavom a sposobni su na sve pa čak i rezanje telefonskih žica kako žrtve ne bi pozvale pomoć i sve to uz fizičke sposobnosti dostojne vrhunskih atleta. Zaustaviti ih može samo – tadaaa! – metak u čelo! I nemoj ne’ko sad da mi počne priču kako se radi o zombijima! Jer to zombiji nisu – čak ni nakon saznanja (još jednog klišea) da, naravski – njihov ugriz žrtvu pretvara u novog krvožednog, mutiranog, deformiranog, kontaminiranog divljaka… Jer, kako bi se, dovraga, inače nagomilali i pretvorili u sveopću prijetnju, jel’te? 🙂
I tako, razularena rulja krvožednih, mutiranih, deformiranih, kontaminiranih i katastrofalno lošom FX šminkom našminkanih vampira juri gradom, kasapi koga stigne, pije krv, razgolićuje komade (praktično svakoj ženskoj žrtvi prije smrti mora pasti grudnjak |o) )… Vojska pokušava svemu stati na kraj a hrabri novinar spašava svoj i ženin život probijajući se kroz film najdrvenijom glumom koju sam ikad vidio i najnebuloznijim prizorima koje sam ikad vidio (nezaboravna scena sa doktorom a.k.a. vještim bacačem skalpela i vječito isti mutirani vampir u svakom krupnom planu priča su za sebe 🙂 ) uz poneki bljesak pokoje istinski ozbiljno upečatljive scene (da – ima i takvih!) podgašene vrlo dobrom ‘generičkom’ horror temom…
A tek finale! Totalna nebuloza koja film pretvara u – petlju! Zvuči nebulozno? I jest…
Već spomenuti katastrofalan FX (povremeno lošiji čak i od onog u ‘Death Comes From The Cheka’ |o) ) na trenutke ipak zabljesne jer, za očekivati je, ako već drugo ne funkcionira najbolje, da bar gore vozi ovakav film. Ali ovdje ipak ne vozi punim gasom…
Anchor Bayevo UK DVD izdanje donosi i interesantan 12 minutni interview sa Lenziem u kojem sve navedene propuste i drvenu glumu opravdava lošim scenarijem i nebuloznim zahtjevima producenata na koje svaljuje svu krivicu 🙂 .
Ma unatoč svemu, ipak je ovo zabavno Lenzijevo trash djelce koje se lako probavlja, a još lakše zaboravlja, idealno za gledanje sa dobro raspoloženom ekipom. Dobra zabava!
