Jedina prava konkurencija Kim Ki-duku u okrutno realnom prikazivanju socke zove se Lee Chang-dong, a iz niza kojeg čine sjajni ‘Green Fish’ (1997.) i ‘Peppermint Candy’ (2000.) ovog puta biramo njegov najrazvikaniji film.
Chang-dong se proslavio kao književnik i scenarist, 2003. godine izabran je za Ministra kulture u Koreji, kao član nove, liberalne vlade, a iako se u prošlosti bavio i političkom kritikom u svojim radovima, ovoga se puta pozabavio predrasudama i odnosom ‘društvenih otpadnika’ i društva samoga.
Ne znam bih li ovaj film opisao kao ‘drugačiju’ obiteljsku dramu ili kao ljubavnu priču između retardiranog muškarca i djevojke s cerebralnom paralizom (!), ali bih ga preporučio svakom živom i neživom biću na obavezno, hitno gledanje.
‘Oasis’ je, ako će to nekome nešto značiti, nagrađivan na osam različitih festivala, uključujući i Veneciju (Zlatni lav, plus još četiri nagrade!), a riječ je o divnom, ali istodobno i uznemirujućem emocionalnom iskustvu.
Von Trier još uvijek sanja da snimi nešto ovakvo…