Mene su uvijek uvjeravali da je najbolji ples ikad viđen na groblju upravo onaj elesdijevski iz Golih u sedlu. E pa nije! Ovaj Tjedan etno plesa mrtvih osmislio je, a tko drugi nego Ed Wood. Mladi par u potrazi za staaaaarim grobljem kao izvorom inspiracije doživljava prometnu nesreću (brzu rotaciju slike) i padaju u nesvijest. Probude se tik kraj groblja (pet nadgromnih spomenika, jedno jako umjetno drvo i preko nekoliko dimnih bombi) i prisustvuju velebnom nastupu oživljenih pripadnica davnih kultura i svaka zasebno i uz posebnu koreografiju i glazbu izvode strip-show za svog vođu Criswella i njegovu dragu Princezu Tame. Voajersku zadovoljštinu mladom paru prekidaju mumija i vukodlak, Criswellovi sluge, koji ih odovode do “plesnog podija” i vežu za stup. Criswell i njegova draga im za kaznu pružaju još erotskih plesova mrtvih od kojih posebno treba izdvojiti nastup mladenke koja je svog supruga ubila na prvoj bračnoj noći. Sada na “pozornicu” izlazi plešući sa kosturom svog dragog. Uz nju tu su još mlada indijanka (bombe bacala), plesačica koju “divovi” poliju zlatom, meksikanka… Najdivniji dio filma (osim sisa skoro pa u svakom kadru) je intimna ispovijed mumije vukodlaku o svom teškom odrastanju u Egiptu gdje su joj najveća prijetnja bile – zmije. I još do danas se ne može riješiti te fobije. Vukodlak sluša mumiju prepun prijateljskog razumijevanja i povremeno počne zavijati u znak sućuti. Ceremonijal se prekida naglim svitanjem u kojem se svi, osim mladog para, pretvaraju u hrpu kostiju. Potom se slika vraća na par u nesvijesti i policiju koja ih budi. Naravno, mladom paru policija ne želi povjerovati u priču o tajnom groblju, strip-showu, mumiji i vukodlaku.
Dobar izbor za predbožićno nedjeljno popodne.
