Estonija uzvraća udarac!

To da zemlja s tek nešto više od milijun stanovnika može snimiti film koji je bolji od ičega što smo gledali u zadnjih deset godina hrvatskog filma – naravno, govorim o estonskom masterpisu 'The Class' – već smo utvrdili i potvrdili, no zakon brojki opovrgnut je ponovo i prošle godine. Ali ajde, valjda se moramo pomiriti s time da su Hrvati stvoreni za sportske uspjehe, ali ih u filmskoj kulturi ipak koče 'neke stvari', dok Estonci kreću u pravu ofenzivu, bilježeći uspjehe na igranom i dokumentarnom planu. Dovraga, samo prva scena u 'The Temptation of St. Tony' bolja je, impresivnija i duhovitija od svega što smo u Hrvatskoj vidjeli u zadnjih deset godina!

Dosta ljubomore, prijeđimo na čistu hvalu – 'The Temptation of St. Tony' je novi film estonskog redatelja Veika Õunpuua, nadrealna i bizarna, crno-bijela i crnohumorna filozofska disertacija o dobru, zlu i smislu života, kroz Lynch-susreće-Belu-Tarra-u-Estoniji priču o menadžeru Tonyju, 'dobrom čovjeku' koji propitkuje i analizira svoju dobrotu i smisao svog postojanja, a na početku puta spoznaje pregazi psa, pronađe gomilu odrezanih ruku u šumi i završi na policiji, gdje ga ćelavi muškarac u spiljastoj prostoriji napunjenoj knjigama masira gol do pasa tijekom... hm, ispitivanja. I sve to u prvih 15 minuta.

U nastavku, upoznajemo pijane beskrupulozne biznismene, sredovječne bogataše koji na tulumu maštaju o svinganju, Ruskinju koja radi u elitnom burlesknom klubu za prostituciju, starca koji hoda po zidu, starca u kavezu, svodnika (s fudbalerkom i cigaršpicom) koji citira poeziju Williama Blakea... Čudo od likova. I od filma. (Soundtrack je briljantan)