De puta madre!

Ovakve valjda ili voliš ili... uopće ne voliš film. Baš kako je Cameron odveo 'Aliens' iz komorno-atmosferičnog prethodnika u akcijom nabrijaniji i mrvu manje atmosferičan nastavak, tako je redateljski dvojac Plaza & Balagueró u 'Rec 2' unio svježu krv i brži tempo.
Pola sata nakon izbijanja viralne infekcije, pred izoliranu zgradu dotad prosječne četvrti Barcelone (istu onu iz prvog dijela, naravno) iskrcava se do zuba naoružan odred specijalaca. Po naređenju, brzu intervenciju moraju i konstantno snimati/dokumentirati što oklopljeni trojac prihvaća s određenom dozom zajebancije. Kratkim blicevima/podsjetnicima na nemile događaje, ulaze u zgradu i u pratnji znanstvenika otkrivaju pravu pozadinu cijele infekcije. Sekunde prolaze, tenzije rastu, a od trena kada krene impresivno napucavanje (mislim da nije prošlo 7 minuta), 'Rec 2' postaje vrući san svakog tko voli pucačine iz prvog lica. Uz akcijski, tu je i religijski odmak, a raspelo je pokatkad učinkovitije nego pumperica.

Iako su neke od vječnih bolesti ovakvog tipa filma tu (prečvrste odluke i poštivanje pravila pod svaku cijenu, dileme i oklijevanja kad ih najmanje treba biti, poneko pretjerivanje s trzanjima, mutnoća zvuka i iscrpljenost baterije baš u krucijalnom trenutku) i dalje je cijeli paket neviđeno zabavan & impresivan i, baš kako se od nastavka očekuje, s odmakom u adrenalinskoj oružanoj akcijadi (dobrim dijelom u jednom kadru) kakvu se ne sjećam da sam, ako ikada, zadnji puta gledao. Toliko rapidnu i konstantnu da se za dobar skrinšot valjalo pomučiti.