Kako je Isus stisnuo pauzu umjesto snimanja! (Pažnja, bit će spoilera!)
Jedinica i dvojka su vidljivo pozicionirani na policama Žutog titla, naslonjeni uz najveća i najbitnija žanrovska filmska ostvarenja. Svi ćemo se složiti da bi i treći put nuditi provjereni filmski paket bio siguran, ali nepotreban potez pa zato poštovanje redateljima Plazi i Balagueru što su se odlučili razdvojiti i svaki ponuditi svoj autorskiji i individualniji nastavak sage o zarazi koja pitome Španjolce pretvara u bijesne "zombije".
Prvi je posao završio Plaza koji prati razvoj epidemije na svadbi, a u centru pažnje su kaosom razdvojeni mladenci koji se kroz osamdesetak krvavih minuta pokušavaju susresti i barem malo demonstrirati ljubav jer ipak je to trebao biti najsretniji dan u njihovom životu.
Svadba je odlična ideja jer je relativno lako i nenasilno koristiti trzavu kameru iz ruke i mobitel te cijeloj priči dati još veći dojam stvarnosti i svakodnevice, ali upravo takav stil snimanja koji više skriva nego otkriva, na kakav smo navikli kroz prva dva dijela prestaje već nakon pola sata trojke te se kamera iz ruke mijenja u filmsku čime je do tad komorno-klaustrofobična franšiza postala moderan, ali samo prosječan i hommageima nakrcan hororčić s puno više fokusa na krv, a puno premalo skerova i jezive atmosfere.
Jedna od prednosti tranzicije iz trzave amaterske kamere na filmsku je što nasilje konačno postaje potpuno vidljivo, čega ne bi škodilo malo više u prethodnicima. Tim za posebne efekte imao je jako težak posao, pogotovo što su scenarističke ideje ponekad briljantne (upaljeni štapni mikser u ustima), iako su većinom prožvakane i već previše puta viđene, no i dalje prilično krvave i nasilne. Uz lijepe kadrove i predivnu "opatijsku" lokaciju, majstorski izvedeni efekti fino sjedaju, ali ukupni dojam strašno srozava predominantni religiozni segment jer je kriptonit zaraženima upravo krunica i čitanje Knjige postanka.
Humoristična olakšanja dobro dođu da se živci malo odmore pa u trojci upoznajemo dječjeg animatora Spužva Boba koji se tako ne smije zvati zbog copyrighta, a tu je i tajni ZAMP-ov agent koji marljivo bilježi DJ-evu playlistu ne bi li tako barem na kratko spasio posrnulu glazbenu industriju. I to je u redu, to prolazi, to daje onaj uvijek potreban odmak, ali prerušavanje u oklopljenog svetog Jurja, kao i osvetnički raspoložena mladenka s motorkom koja je čak završila i na službenom plakatu filma ipak je nešto što bi potpisali Tarantino-Rodriguez. Meni je to puno previše karikatura za ono svježe i prepoznatljivo što je Rec do tad nudio.
Uz 'Breathless'-s-twistom finale ostaje žal što me trojka nije dojmila ni približno koliko prethodnici. Možda je problem što je Plaza htio i zabavan i krvav i jasan i bistar nastavak bliži Hollywoodu što u stvari i je uspio dobiti, ali od svega pomalo što spojeno kemijski slabo reagira. Mislim da je Balaguero onaj koji je u duetu bliži mojom razmišljanjima i pogledima pa vjerujem da će mi njegova 'Apokalipsa' ostaviti puno jači dojam, a i Balaguero trenutno gostuje na Grossmann film festivalu što samo dokazuje da je naš čovjek! ;-)
