Miikeov kaubojac.

Evo ga, konačno, veliki i razvikani Miikeov remake jednog od najvećih klasika talijanske western produkcije, skovan pokoje desetljeće kasnije i na posve drugoj strani planete.

Sama perverzija ideje o Japancima koji govore engriš uvijek zvuči bolje kao ideja, nego provedena u djelo, no ovdje kao zajebancija legne bolje nego što je to bio slučaj u, recimo, Miikeovom prilogu serijalu 'Masters Of Horror'. Vizualna strana je besprijekorna i generalno sve puca od predivnog stila, koji nas baca iz stripovskog ultracoola u šekspirijanski teatar i natrag. Uz pomalo Tarantina s japanskim naglaskom, ispucavanje strijele kroz rupu na trbuhu, najbolji prikaz začeća ikada stavljen u film, gomilu krvi, odličnu pucačinu, seksi plesnu sekvencu, probadanje s velikim križem i briljantni fajnal fajt na snijegu. Ništa manje i ništa više od toga.

Jer, ovo je prije svega razuzdana, zabavna vožnja, akcijska komedija u kojoj Miike odaje počast špagetijima (uz najmanje deset posto parodije), jednom od najslavnijih žanrova europskog filma. Japanci snimaju western? Pa ako mogu Talijani, što ne bi i Japanci. Na kraju krajeva, Leone je živio od Kurosawe.

'Sukiyaki Western Django' je jebački režirani moderni kaubojac s dozom neodoljivog apsurda, još jedan dobar (ali nažalost ne i fenomenalan - malo kraćenja u montaži ne bi škodilo) prilog opusu majstora koji se i dalje nije zaboravio igrati.