I demoni znaju plivati!
Ovaj je preplivao Pacifik i stigao do Tokija, skrasivši se u japanskoj verziji jedne od uspješnijih horor franšiza novog doba. Opći je konsenzus u našim mahagonijskim uredima Žutog titla, nedavno renoviranima na 25. katu tornja u Dubaiju, da je prvi američki ‘Paranormal’ sjajan. Drugi baš i ne. A japanski?
Pa, jedina prava inovacija japanske verzije u odnosu na američku, uz neizbježnu injekciju novih kulturnih kodova, otočke mitologije, atmosfere i (također neizbježne) jedne cure s dugom crnom kosom, jest split screen i tjeranje gledatelja da pogađa u kojem će se od ‘dva ekrana’ prije dogoditi sker.
Ali skerovi na velikom platnu funkcioniraju itekako sjajno – zato smo se i štedjeli pa čekali ovaj film pogledati u kinu, gdje je pristojno ispunio očekivanja: ima rupa na sve strane i ako razmišljate o njima nećete se moći opustiti i uživati, ali zato ugasite logiku pa se opustite i uživajte u ovih ne baš opuštenih, ali zabavnih sat i pol.
Iako, vrlo je lako moguće da ako ga gledate izvan mraka glasne kino dvorane, neće biti baš tako zabavan…
