E, seru li ga seru!
Ne samo kritičari festivalskog kataloga, u kojem se ovaj debilni malezijski hororac naziva ‘velikim korakom naprijed’ za malezijsku kinematografiju (istina, nekoliko krvavih scena, netipičnih za cenzorski kontroliranu malezijsku filmsku produkciju, to bi možda i mogle simbolizirati), već i autori, koji su uspjeli snimiti mješavinu nečega što možemo opisati kao ‘malezijski Rec’ i ‘malezijski ‘Blair Witch Project’.
Dakle, još jedan jeftini recept ‘pronađene vrpce’, lažni dokumentarac o duhovima koji opsjedaju glumce i ekipu tijekom snimanja horora, dok making of tim kamerom bilježi pokolj koji uslijedi nakon dolaska zlih sila.
Ali joj, naporniju i lošiju izvedbu ovog recepta dugo nismo gledali pa kad se nakon prvih petnaestak minuta istroši početni smijeh uz začudne ‘trash’ elemente, ostane samo gledanje na sat i čekanje da završi jedan od najgorih filmova ikada – i to ne u pozitivnom smislu tih riječi!