Ubojica telekinetičar
Redatelja Richarda Franklina u filmski je svijet navukao Hitchcockov ‘Psycho’, a kasnije mu je genijalni Alfred čak bio i mentor za studija u Americi. Skupljenim znanjem se Richard vratio u Australiju te se posvetio filmskoj karijeri koju je obilježio žanrovski film (i snimanje nastavaka), a ‘Patrick’ je njegov najuspješniji internacionalni hit.
Priča je to o poremećenom mladiću koji nakon ubojstva majke pada u komu, a iako aparati pokazuju apsolutnu nulu svjesnih reakcija, mlada medicinska sestra otkriva telekinetičke moći kojima Patrick raspolaže, a kojima manipulira zaposlenike bolnice u kojoj je smješten, ali se i zaljubljuje u svoju paziteljicu te je štiti od agresivne okoline.
Zezanje zle sestre dok drijema
Paziteljica i utpoljeni šarmer
‘Patrick’ je sporoprotočan i opušten film koji te polako usisava u bizarnu atmosferu generiranu nadrealnim likovima s glavnim negativcem koji je cijeli film ukočen u bolničkom krevetu širom otvorenih očiju, a jedine životne reakcije prikazuju se u titranju žarulje, divljanju kazaljki na aparatima ili povremenom pljuvanju. Iako nema klasičnih strašnih scena i previše eksplicitnog gorea, bez problema te drži napetim i zainteresiranim za daljnji razvoj priče. Izvrstan izbor glumaca za bizarne uloge (nadrkana voditeljica ljudskih resursa, doktor koji voli eksperimentirati na žabama, pacijent koji je ospjednut vremenom) još su uvjerljiviji uz glazbenu kulisu Briana Maya. Za kraj ove godine najavljen je remake koji će pojačati skeri segmente, montažom dati moderniji pristup i eksplicitnije prikazati moć telekineze, no kao i obično, treba biti oprezan s preradama. Jako oprezan.
