Home Arhiva p-q-r-s-t ‘Rubber’ (2010)

‘Rubber’ (2010)

‘Rubber’ (2010)
10
0
Guma, na špici predstavljena kao Robert
Guma, na špici predstavljena kao Robert

Zašto je ovaj izuzetan film apsurdan? Bez razloga.

Sve i svašta je predstavljalo negativca, zlo i tminu, još nikada ne — guma. Preciznije, ćelava auto guma kojoj je dosta raspadanja u pustinjskom pijesku Kalifornije pa uskrsne i radi đir telepatsko-skenerskim moćima uništavajući sve na putu. Usput se navuče na televiziju i nesretno zaljubi. Nadrealno-krvavi spektakl dalekozorima uživo promatra skupina odabranih…

Ako je Spielbergov ‘E.T.’ smeđe boje, a vanzemaljac je, a u Stoneovom ‘J.F.K.’-u predsjednika ubije neki civil, zašto bi onda uskrsnula ćelava guma kao glavni lik bila problem? Tako nekako i uz pustinjski stand-up počinje ovaj spomenik apsurdu. Nezaobilazne reference (eksplodirajuće glave kao poklon Cronenbergu i trganje purice kao naklon Romeru), reality-show pristup film-u-filmu, pogođen ambijent napuštene američke prerije i tucet živopisnih likova (prvenstveno Šerif, već spomenuti komičar-filozof) kakve smo zavoljeli na potezu ‘Napoleon Dynamite’ — ‘Konvoj’ — ‘Eraserhead’, na neki čudan, ali pogođen način cijeloj stvari daju realniju, a opet pomaknutiju stranu. Drugačije spaljeno, čak ne daleko od putanje japanske guroteske.

Nakon trailera i prvih reakcija na Toronto film festivalu, mišljenja blogera/kritike su se vrlo razilazila, a nekako najrealnije među negativnima su djelovali oni koji su ga napali zbog trajanja s mišljenjem kako je sat i pol barem 50 minuta previše. OK, možda je festivalski natrpani program bio nepravedan pa stavio ovaj suludi paket nakon nabrijanih konvencijalnijih naslova te je i umor učinio svoje, ali traje koliko ne treba jer nema razloga da traje kraće, a uz to je bezobrazan, lijen i tehnički relativno jednostavan, bez petsto rezova u minuti i stroboskopskih bliceva. Sve što je drugačije, ili volimo/podržavamo ili ne. Sredine najčešće nema.

Poprilično drugačiji je to film koji miriše na ‘Electromu’ Daft Punka što ne čudi obzirom je režiju, kao i soundtrack potpisao još jedan Francuz — Quentin Dupieux aka mr. Oizo. Jedan od onih kojima trailer nije presjek radnje ili kompresirani sadržaj već tek odškrin čeličnih vrata iza kojih je sve u redu i ništa nije kako treba, ali nema veze jer je sve i onako bez razloga. A i zašto ne bi bilo?

Šerif, komičar, šahist, glumac i filozof
Šerif, komičar, šahist, glumac i filozof
Kad se zamjeriš ćelavoj gumi...
Kad se zamjeriš ćelavoj gumi…

(10)

Marko Televizijsko-filmski entuzijast i lovac na višak vremena.

LEAVE YOUR COMMENT