Emotivne turbulencije jakuze u osamdesetima.
Nastavljamo naše putovanje po ne pretjerano istraženom svijetu jakuza eige osamdesetih, a koji se smjestio između Fukasakuovih sedamdesetih i mikeovsko-kitanovskih devedesetih, bez nekog posebnog identiteta u eri krize dobre autorske japanske kinematografije, ali eri koja svejedno zna svako malo oduševiti s nekom iskopinom.
‘Ryuji’ kao mješavina gangsterskog filma sa svom svojom prljavštinom i obiteljske drame sa svim svojim emotivno-glazbenim cheezom nije masterpis, ali jako dobro spaja dva svijeta u jednu sjajno snimljenu, odglumljenu i efektnu jakuza-dramu. Priču o kriminalcu iz naslova, koji je jednog dana jednostavno odrastao te odlučio da mu je dosta nasilja i sranja koje ga vodi iza rešetaka pa se želi posvetiti svojoj obitelji. No svi znamo da ga prošlost neće samo tako ostaviti na miru…
Naravno da ima rezanje prsta i naravno da urlaju i mlate se kao živine. A ima i puno punokrvne drame, usto.
